Smrt je stvarnost koju s dubokom boli doživljavamo zahvaljujući grijehu kojim smo ranjeni, ali od kako je Krist prihvatio smrt da nas od njezina zakona oslobodi; od kako je On htio umrijeti da bismo mi zauvijek živjeli – ona je za nas prag koji treba prijeći da bismo živjeli u Gospodinu. Zato mi, poučeni vjerom u uskrsnuće, na smrt gledamo s nadom i ona je za nas tek bolni rastanak, a nikako konačni svršetak.

S. M. Pija je doživjela prijelaz preko toga praga i molimo da nad njom Milosrdni Otac iskaže svu svoju ljubav. Ta i ona je, svjesna svih svojih nesavršenosti, iznad svega težila odgovoriti njegovoj ljubavi svim svojim životom. Ista ljubav ju je silila i onda kada je, potaknuta lijepim primjerom sestara koje je susretala, odlučila živjeti »boljim životom«, kako svjedoči u svom životopisu.

S. M. Pija, Darinka Erić rođena je u Čitluku 19. lipnja 1940., od oca Mije i majke Anice, rođ. Ćorić. Odrastala je u brojnoj i vjerničkoj obitelji. S navršenih osamnaest godina uputila je molbu da stupi u samostan. Molba joj je bila usvojena i u samostan sestara milosrdnica u Splitu stupila je 19. ožujka 1959. Već sljedeće godine obukla je redovničko odijelo i započela novicijat. Položivši prve zavjete, 9. svibnja 1961. godine, u svojoj dvadeset i prvoj godini života, s. M. Pija krenula je u bolničku školu u Šibeniku. Godine 1965. počinje raditi u Igalu na dječjem odjelu. Četiri godine poslije odlazi u Zagreb u medicinsku školu, nakon koje (1972. godine) radi u bolnici u Kotoru. Dvije godine kasnije dolazi u Dubrovnik i u bolnici radi na kirurškom odjelu gdje ostaje do mirovine 2005. godine. Od 1981. živi u našem samostanu u Mokošici odakle se svidjelo Gospodinu pozvati je k sebi 18. prosinca.

Oni koji su poznavali s. M. Piju svjedoče da je bila neumorna u svom poslu i izuzetno savjesna u svemu što bi joj se povjerilo. Uvijek marljiva, pouzdana i spremna pomoći gdje god je mogla, opravdala je svoje krsno ime – Darinka – bila je dar svima koje je Providnost dovela na njen put. Uz svoje svakodnevne poslove rado je posjećivala osamljene i bolesne po kućama gdje se darivala poput milosrdnog Samaritanca. Posebnu ljubav je pokazivala u uređivanju oltara i crkve, što je činila s velikom ljubavlju i zadovoljstvom.

Prije nešto više od godinu dana zdravlje joj se naglo pogoršalo. Započela je liječenje na istom odjelu na kojem je tolike godine pružala njegu bolesnicima. Svu potrebnu pažnju i njegu dobila je od strane medicinskog osoblja kojem od srca zahvaljujemo. No, volja Oca nebeskoga drugačije je htjela.

Draga s. M. Pija, nakon ovih zemaljskih patnji koje si osjetila na poseban način posljednjih mjeseci svoga života, nadamo se i molimo da si prošla kroz Sveta vrata Božjeg Milosrđa i čula zov Božanskog Zaručnika: »Uđi… jer bolestan bijah i ti si me pohodila, ti si me utješila…« Hvala ti na svemu što si učinila za zajednicu i u ime zajednice. Gospodin, kojemu si vjerno služila, bio ti nagrada u Kraljevstvu nebeskom.

Počivala u miru Božjem!