U nedjelju, 26. lipnja 2016., u našem samostanu sv. Vinka u Sinju, blago je u Gospodinu, u 84. godini života i 61. godini redovništva, preminula naša draga sestra M. Mirka Rosandić. Pokopana je u srijedu, 29. lipnja na splitskom groblju Lovrinac. Nakon sprovoda svetu misu zadušnicu, u kapeli Provincijalne kuće u Splitu, služio je fra Stanko Radić zajedno s ostalim svećenicima, sestrama, rodbinom i prijateljima pokojne sestre.

Stojimo pred mrtvim tijelom naše s. M. Mirke, Ane Rosandić, ali ovdje je samo tijelo mrtvo, jer „ako se šator naš zemaljski i raspada, imamo vječnu domovinu na nebesima“ (usp. 2 Kor 5,1), uči nas sv. Pavao. Mi zapravo stojimo pred uspomenom na život jednoga Bogu dragog stvorenja, jer da je Bog nije htio ne bi je ni stvorio, a sve što Bog stvori, „bijaše dobro“ (usp. Post 1, 10-25 ), štoviše kad čovjeka stvori „bijaše veoma dobro“ (Post 1, 31).

Ana Rosandić ugledala je svjetlo dana u Rudi, 24. travnja 1933. godine, a život su joj po Božjoj milosti darovali Šimun i Šima, r. Botica. Odgoj u vjeri primila je od svojih roditelja u teška ratna i poratna vremena, kad je komunistički režim istjerao iz župe župnika pa djeca nisu mogla ići na vjeronaučne pouke u crkvu i nisu se mogla pripremati za svete sakramente. Tako je ona zajedno s ostalom djecom svoje župe sakramente sv. pričesti i krizme primila podosta kasnije u odnosu na druge župe. No, Božja milost nema granica i nema prepreka. Ova je situacija u Aninu srcu pobudila možda veću želju za Kristom nego da su okolnosti bile normalne. U njoj je rasla želja za redovničkim životom.

U naš samostan u Splitu došla je1955. godine. Prve redovničke zavjete položila je 8. svibnja 1957., a doživotne 8. svibnja 1962. godine. Poslušnost ju je vodila u Split, Zadar, Dicmo, Hvar, Ćurline, Sinj i u svim tim mjestima, ona je služila Gospodinu poput Lazarove sestre Marte brinući za svoje sestre i kuće u kojima je služila kuhajući i vršeći službu predstojnice. No, nije ona zaboravila ni na onaj najbolji dio o kojem Isus govori Marti. Dok je god mogla silaziti s kata, oslanjajući se o svoj štap, s. M. Mirku se moglo vidjeti u kapelici kako prebire zrnca krunice. Pobožnost prema BD Mariji gajila je cijeloga svog života.

Bilo je u njezinu životu teškoća i radosti, a ona je u svemu gajila zahvalnost. Posebno se to očitovalo u njenom četvrtom zavjetu koji je vjerno vršila, da svake godine, na godišnjicu svog „drugog rođenja“, kada je hrabrošću „slučajnog“ prolaznika u Hvaru iz olujnog i pobješnjelog mora bila spašena od sigurnog utapanja, dade služiti sv. misu u zahvalu za život i tog dobrog i hrabrog čovjeka, kojega je Bog postavio na mjesto događaja.

Draga s. M. Mirka, ispraćamo danas Vaše usnulo tijelo, ali vjerujemo čvrsto da „Krist nije uzalud za Vas umro“ (usp. Gal 2, 21). Vjerujemo da Vas je On u svom milosrđu, u nedjeljno jutro 26. lipnja 2016. godine, zagrlio kao svoje dijete te se nadamo da Vam je ljudske slabosti i nesavršenosti milosrdno oprostio, gledajući više na dobro koje ste činili nego na slabosti zbog kojih ste se kajali. Jer svi mi možemo s Pavlom reći: „Jadan ti sam ja čovjek! (Rim 7, 24) Ne činim ono što bih htio, nego ono što mrzim, to činim“(Rim 7, 15).

Molite za nas zagovor Blažene Djevice Marije da isprosi od svog milosrdnog Sina milosrđe za sve nas, te se jednom nađemo svi u zajedništvu svetih.

Počivala u miru Božjem.