Posljednja nedjelja liturgijske godine, 34. nedjelja kroz godinu, nedjelja kad Crkva slavi svetkovinu Krista, Kralja svega stvorenoga. Ove godine posebno je proslavljena i poradi zatvaranja Godine vjere koju je 11. listopada prošle godine svečano otvorio Papa u miru Benedikt XVI. Već od ranih jutarnjih sati, a mi iz naše kuće delegature krenule smo u 5 sati ujutro prema Vatikanu, slijevalo se mnoštvo vjernika na Trg sv. Petra koji se, unatoč hladnoći dupkom ispunio. Prije samog slavlja dobili smo, već uobičajene knjižice za liturgiju, a novost su bile kuverte u koje je svaki vjernik dao svoj doprinos za stradalu “braću i sestre” na Filipinima. Uz sam oltar izložene su, po prvi puta, i moći sv. Petra koje je tijekom Ispovijesti vjere Papa Franjao držao u rukama.

U svojoj propovijedi Papa je istaknuo:

“Današnja svetkovina Krista Kralja svega stvorenoga, vrhunac liturgijeske godine, znak je i završetka Godine vjere, proglašene od pape Benedikta XVI. kojemu u ovom trenutku upućujemo svoje misli prepune osjećaja i zahvalnosti jer on nam je dao mogućnost da otkrijemo ljepotu puta vjere koja je svoj početak imala danom našega krštenja, učinila nas djecom Božjom i braćom i sestrama u Crkvi. To je put koji kao svoj krajnji cilj ima puninu susreta s Bogom, tijekom kojega nas Duh Sveti čisti, uzdiže, posvećuje i uvodi nas u sreću za kojom žudi naše srce.

Upućujem srdačan i bratski pozdrav Patrijarsima i nadbiskupima istočnih katoličkih Crkvi, ovdje prisutnima. Izmjenjujem s njima mir, koji znači iznad svega priznavanje Biskupa Rima od ovih Zajednica, koje su s posebnom vjernošću ispovijedale Krista, a nerijetko su to plaćale preskupom cijenom. Na isti način, preko njih, pozdravljam sve kršćane koji žive u Svetoj Zemlji, u Siriji i na cijelom Istoku, kako bi svi zadobili mir i sklad.

Biblijska čitanja koja su navještena kao glavnu temu imaju Krista koji je središte svega. Krist je centar (središte), Krist je u središtu. Krist je središte stvaranja, Krist je središte naroda, Krist je središte povijesti.

1. Apostol Pavao nam nudi jednu jako duboku viziju Krista koji je u središtu svega. On ga predstavlja kao Prvorođenca svega stvorenoga: u njemu, po njemu i za njega je sve stvoreno. On je u središtu svega, on je početak: Isus Krist, Gospodin. Bog nam je u njemu dao puninu, cjelokupnost, jer će u njemu biti prepoznato sve stvoreno (usp. Kol 1,12-20). Gospodar stvorenja, Gospodar pomirenja.

Ova slika daje nam razumjeti da je Krist središte stvaranja; i zato je potrebno da stav vjernika, ako to želi biti, bude prepoznavanje i prihvaćanje u vlastiti život Krista kao središte, u svojim mislima, u svojim riječima i djelima, I tako naše misli postaju kršćanske misli, Kristove misli.

Naša djela postaju kršćanska djela, djela Kristova, naše riječi postaju kršćanske riječi, riječi Kristove. Inače, kad izgubimo ovo središte, jer smo ga zamijenili nečim drugim, ne nastaje samo šteta za okolinu već i za samog čovjeka.

2. Osim što je središte stvaranja i središte pomirenja, Krist je i središte Božjeg naroda. I baš je danas ovdje, u našem središtu. Prisutan je ovdje u Riječi, i bit će prisutan na oltaru, živ, prisutan, među nama, svojim narodom. Pokazan nam je u prvom čitanju, gdje se pripovijeda o danu u kojem su Izraelska plemena došla tražiti Davida prije nego ga je Gospodin pomazao za kralja Izraela (usp. 2Sam 5,1-3). Tražeći idealni lik za kralja, ovi ljudi su tražili samog Boga: Boga koji je bliz, koji je njihov brat.

Krist, potomak Davidov, je “brat” oko kojega se formira narod, koji se brine za svoj narod, za sve nas pod cijenu vlastitog života. U njemu smo jedno; samo jedan narod koji je ujedinjen s njim, dijelimo samo jedan put, istu sudbinu. Jedino u njemu, u njemu kao središtu, imamo identitet kao narod.

3. I na kraju, Krist je središte povijesti čovječanstva, ali i središte povijesti svakog čovjeka. Njemu možemo povjeriti radosti i nade, žalosti i tjeskobe svoga života. Kada je Isus u središtu, i najmračniji trenuci našeg života postaju obasjani svjetlom, on nam daje nadu, kao što se dogodilo dobrom razbojniku u današnjem Evanđelju.

Dok se svi drugi Isusu obraćaju s prezirom, izrugivanjem: “Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!” (Lk 23,32), ovaj čovjek, koji je griješio u životu, na kraju se kaje, pristaje uz Isusa moleći: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje” (Lk 23,42). Isus mu obećava: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” (r. 43), u njegovu Kraljevstvu. Isus izgovara samo riječ opraštanja, ne riječi osude; a kada čovjek smogne hrabrosti da traži to oproštenje, Gospodin nikada ne dopušta da ta molba bude uzaludna, da ode u vjetar. Danas svi mi možemo razmišljati o svojoj vlastitoj povijesti, o našem putu. Svaki od nas ima svoju povijest; svaki od nas ima svoje pogrješke, svoje grijehe, svoje trenutke radosti i svoje trenutke tame.

Činimo dobro, da se na ovaj dan, sjetimo svoje povijesti, i gledamo u Isusa, i da mu od srca puno puta ponovimo, ali srcem, u šutnji (tišini), svaki od nas: “Sjeti me se, Gospodine, sada u svome Kraljevstvu!” Isuse, sjeti me se, jer imam želju postati bolji, imam želju postati bolja, ali nemam snage, nemogu: grješnik sam, grješnica sam. Ali sjeti me se, Isuse! Ti me se možeš sjetiti, jer ti si u središtu, ti si u svome Kraljevstvu!” Kako lijepo! Učinimo to danas svi, svatko u svom srcu, puno puta. “Sjeti me se, Gospodine, ti koji si u središtu, ti koji si u svom Kraljevstvu!”

Isusovo obećanje dobrom razbojniku daje nam veliku nadu: kaže nam da je milost Božja uvijek veća, uvijek obilnija od molbe kojom ga molimo. Gospodin daruje uvijek više, on je jako velikodušan, daruje uvijek više od onoga što ištemo, molimo: traži ga da te se sjeti, da te dovede u svoje Kraljevstvo! Isus je u središtu naših želja za radošću i spasenjem.

Idimo svi zajedno ovim putem!”

Na kraju euharistijskog slavlja Papa je svoju apostolsku pobudnicu Evangelii gaudium, koja će biti predstavljena na tiskovnoj konferenciji u utorak 26. studenoga, predao različitim skupinama vjernika, predstavnici svih događanja upriličenih tijekom ove Godine vjere, sa svih pet kontinenata. Među njima su bili japanski umjetnik Etsuro Sotoo, poljska slikarica Anna Gulak, predstavnici novinara koji imaju važnu ulogu u promicanju istine i oblikovanju javnog mijenja.

Potom je izmolio Angelus te se papamobilom uputio pozdraviti mnoštvo koje mu je radosno i kreativno uzvraćalo pozdrave. Zanimljivo je bilo gledati kako se zaustavlja pored djevojke koja je u ruci držala bijelu papinsku kapicu – Solideo. Papa je skinuo svoj Solideo s glave, uzeo njen i stavio ga u svoj  te na glavu, a potom joj ga vratio. Djevojka je poljubila kapicu i pomno je umotala u papir kao neku relikviju. Upravo ta Papina jednostavnost i neposrednost s ljudima privlači, zadivljuje, ali i poučava kakvi bi naši međusobni odnosi trebali i mogli biti.

Priredila i s talijanskog prevela: s. Stjepanka Stanić

Galerija slika