Sestra GERTRUDA (Katica) ZENKO

Rođena 6. veljače 1929. u Adamovcu

Preminula 2. travnja 2023. u Zagrebu

U ovaj oproštaj od naše s. Gertrude Zenko unosimo zahvalu Bogu što nam je omogućio živjeti s njom i radovati se životu, moliti, raditi i trpjeti zajedno tijekom dugih godina njezina života. Njezin čas odlaska u kuću Očevu došao je upravo u Nedjelju Muke Gospodinove – na Cvjetnicu – u dan kad je Gospodin Isus svečanim ulaskom u Jeruzalem već prigrlio drvo križa koje je postalo znak i jamstvo našega spasenja, te poveo s. Gertrudu u blaženu vječnost da stablo njezina života procvate oprano njegovom Predragocjenom Krvlju. Iscrpljena tijela, ali jaka duha, u miru se s križem u ruci predala u ruke Božje. Križ su joj u vrijeme bolesti i nemoći olakšavale njezine susetre, a posebno s. Edita Marić, koja je bdjela uz nju do posljednjeg časa, a uz koju je mogla doživjeti što znači vjerno i bezuvjetno prijateljstvo. Križ će, kao znak vjere i nade, bdjeti nad njezinim grobom do zore uskrsnuća mrtvih.

S. Gertruda Zenko, krsnim imenom Katica, rođena je 6. veljače 1929. godine, u Adamovcu pokraj Moravča. Radini i pošteni kršćanski roditelji, otac Vjekoslav i majka Ana, rođena Galić, bili su otvoreni životu te su uz puno truda podizali brojnu obitelj, nastojeći svakom od djece pružiti ono najbolje. A lijepo – ako ne i najbolje – dogodilo im se zasigurno rođenjem kćeri Katice, koja je krštena 11. veljače 1929. godine, u Župi sv. Trojstva, Moravče, i koja će svojom posvetom Bogu po zavjetima postati blagoslov cijeloj obitelji.

Opečaćena darom Duha Svetoga, Katica je rasla u toplom obiteljskom ozračju i sazrijevala u vjeri da je Isus poziva svjedočiti i djelovati na spasenje bližnjih. Kako sama svjedoči, veliku ulogu u njezinu životu i odabiru duhovnog zvanja imali su mjesni župnik i neizostavna prisutnost bake. Roditelji su podržali njezin izbor da svoj život ugradi u plodno tlo Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, kamo se uputila 12. kolovoza 1946. godine. Odgojiteljice je opisuju kao bistru, tihu i povučenu, vrlo marljivu i susretljivu.

O Katici, budućoj novakinji s. Gertrudi, s. Malvina Malinović, prefekta postulantica, u izvještaju prije ulaska u kanonski novicijat piše: »Katica je dobre ćudi upravo stvorena za zajednički život. Vesela je i zadovoljna s malim, spremna na svako dobro djelo. Iskreno je pobožna i nježno ljubi Bl. Djevicu« … »Katica se u svemu vlada dobro i uzorno. Opomene i ukore primala je ponizno. Ljubi svoje redovničko zvanje i osjeća se sretnom, što ju je Gospodin odabrao sebi za službu. … Požrtvovna je u radu i puna samilosti prema bližnjemu«. A pri opisu svoga života izrazila je s. Gertruda svoju duboku želju: »Gospodine, Tebi da ostanem vjerna do posljednjeg daha života svoga«. A Bog je čuo njezin vapaj te joj pomogao da životom posvjedoči svoju vjernost Njemu.

Da je s. Gertruda o tome razmišljala te od Boga dane joj talente razvijala i usavršavala svjedoči njezin bogat redovnički život, u kojem se rado prihvaćala svakog posla u kući, poznata po svojoj odgovornosti i temeljitosti. Talentirana za glazbu, brzo je svladala i to umijeće koje će nesebično koristiti u kasnijem redovničkom služenju. Nakon položenih prvih redovničkih zavjeta, 15. kolovoza 1948. godine, započinje njezino kratko razdoblje služenja na riječkom području: u Praputnjaku 1948. godine obavlja kućne poslove, a 1950. započinje s radom u Gradskoj poliklinici u Rijeci te nakon nekoliko mjeseci odlazi u Dom staraca u Bakru 1951. godine.

Vrativši se u Zagreb 1957. godine upisala je studij na Višoj školi za medicinske sestre i zdravstvene tehničare. Po završetku studija odlazi 1960. godine u Osijek, gdje u bolnici vrši službu zdravstvenog tehničara i paralelno službu orguljašice u Župi Preslavnog imena Marijina te vodi dječji zbor, pod nazivom »Tratinčice«, što ga je sama osnovala. Uz posao rado je u slobodno vrijeme iskazivala kršćansku ljubav prema siromašnim bolesnicima u gradu, kao i pažnju prema kandidaticama koje su pohađale različite škole u Osijeku. Bila im je oslonac u učenju, a često je zastupala njihove roditelje na roditeljskim sastancima u školama koje su pohađale.

Nakon tog bogatog radnog i karitativnog iskustva u Osijeku, povjerena joj je briga za kandidatice u Zagrebu od 1991. do 1997. godine. Majčinski se odnosila prema kandidaticama koje su pohađale različite srednjoškolske programe. Bdjela je nad njihovim uspjehom te istančanom osjetljivošću prepoznavala i poticala razvijanje od Boga darovanih talenata. Zasigurno je mnoge sestre pamte kao dobru i brižljivu majku koja im je pomagala da rastu u milosti i mudrosti.

Od 1997. do 2003. godine vrši službu prve savjetnice i zamjenice provincijalne poglavarice. Oformljuje u razdoblju od 2002. do 2005. godine Družbin muzej pod nazivom: »Obnovljena samostanska zbirka, Zagreb 2005.«, kao odraz duhovnog i kulturnog razvoja Družbe sestara milosrdnica tijekom 160 godina duge njezine povijesti (1845.-2005.). Brigu o zbirci vodila je savjesno, uvijek spremna pokazati i protumačiti njezin sadržaj.

Od 2011. godine s. Gertruda prema mogućnostima pomaže u kući, a od 2021. godine bolesna i nemoćna čeka pohod Gospodinov u samostanskoj bolnici.

Zahvaljujući Bogu za uzoran redovnički život s. Gertrude, sačuvat ćemo uspomenu na njezine vrline: požrtvovnost, dobrodušnost, pobožnost i istančanu osjetljivost za bližnje. Zahvalimo i s. Gertrudi, za njezinu nenametljivost i dobrotu, za optimizam i hrabrost u pri­hva­ćanju i vršenju svojih svakodnevnih dužnosti.

Neka nas u ovom trenutku ovozemaljskog oproštaja ohrabre Isusove riječi da će Bog nagraditi svako djelo učinjeno iz ljubavi i posvetiti svaki život velikodušno potrošen za bližnjega. Zato uputimo poniznu molitvu za pokojnu s. Gertrudu da je Gospodin očinski primi u nebeske stanove, a nas – koji ostajemo na putu služenja i svjedočenja milosrdne ljubavi – neka učvrsti u dobru.

Neka Gospodin podari našoj s. Gertrudi pokoj vječni, a ožalošćenoj braći i sestri, kao i svoj rodbini utjehu i blagoslov!

 


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: