Preminula sestra Leonija (Milica) Kušenić

„Najmilije mi je bilo boraviti kod Isusa u crkvi pred tabernakulom i slušati sv. Misu…“ (Usp. S. Leonija Kušenić: Opis moga života, Zagreb, 19. siječnja 1960. godine)

Ovim riječima, zapisanima u životopisu 1960. godine, možemo opisati trenutke života s. Leonije koji su je nosili kada je svakodnevno trebala prihvaćati svoj križ bolesti i nositi ga s Isusom i sjedinjavati se s Njime po patnji na način kako je samo Njemu i njoj znano. Svakim početkom života ocrtava se i njegov kraj. Između početka i završetka postoji nevidljiva nit kojom Bog vodi svoje izabrane. Mudri Stvoritelj, koji svakog zove i zna po imenu, povezuje sjeme života s plodovima koje donosi u svoje vrijeme nevidljivim nitima brige za svoje ljubljeno biće.

Milica, sestra Leonija, rođena je 13. veljače 1937. godine u Prebukovju, župa Bednja, kao najstarije dijete od osmero djece pobožnih roditelja, oca Nikole i Terezije Kušenić, rođene Šprem. Kao najstarija bila je od velike pomoći roditeljima. U teškim poratnim prilikama kada se brojalo na tisuće nestalih i kada se vrlo lako gubio trag onima koji su za vlast bili nepodobni, Milica je pri nestanku roditelja bila utjeha, pomoć i zaštita mlađoj braći i sestrama. Premda je, kao i svako dijete, voljela igru i priče, ovakvi su se trenutci upisali duboko u dušu njezinoga bića. Još odmalena bila je sklona duhovnom životu. Sakramente krštenja i potvrde primila je u župnoj crkvi u Bednji. Radovalo ju je kad bi mogla biti na misi. Već u svojoj dvanaestoj godini života razmišljala je o redovničkom pozivu, ali je u samostan stupila tek u dvadesetoj godini, 14. kolovoza 1957., kada su roditelji prihvatili njezinu odluku. Radovala se redovničkom životu i s vjerom prihvaćala protivštine na koje je nailazila. Riječi „koga Isus ljubi, njega i kara“ bile su joj utjeha u kušnjama. Redovničko odijelo obukla je 15. kolovoza 1958., privremene zavjete je položila 2. veljače 1960., a doživotne također na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, 1965. godine.

Kao marljiva kuharica i domaćica djelovala je u župama i mnogim našim samostanima (Kući matici, Lovrečini, Plehanu, Martinskoj Vesi, Petrovaradinu, Oriovcu, Novoj Gradišci, Zemunu, Lužnici), zatim u bolnici u Beogradu, te kratko vrijeme u Prekrižju. Kad se razboljela došla je u Zagreb u Kuću maticu. Svakodnevno je s narodom prisustvovala večernjoj misi i bila moliteljica pred oltarom. Posljednje dane života, kada nije mogla ići u crkvu, radovala bi se kad bi joj donijeli sv. Pričest. Spasitelj Isus ju je pridružio svojoj muci po križu bolesti, osamljenosti i patnje i svakodnevno ju je približavao k sebi. Svjesno se je spremala za odlazak na drugu obalu dajući to naslutiti i drugima.

Gospodin ju je pozvao k sebi da u Njemu otpočine od svih svojih križeva i patnji. Preminula je u KBC „Sestre milosrdnice“ 5. lipnja 2012. u 23:12 sata. Zahvaljujemo Bogu za njezin život, za djelo koje je u njoj otpočeo i dovršio po svojoj Providnosti. Neka je primi u svoj naručaj i udijeli joj radost vječnoga života.

Počivala u miru!


Sprovod je bio 8. lipnja 2012. godine u 15,50 sati u Zagrebu, na Mirogoju.


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: