Preminula sestra Leonija (Milica) Kušenić

„Najmilije mi je bilo boraviti kod Isusa u crkvi pred tabernakulom i slušati sv. Misu…“ (Usp. S. Leonija Kušenić: Opis moga života, Zagreb, 19. siječnja 1960. godine)

Ovim riječima, zapisanima u životopisu 1960. godine, možemo opisati trenutke života s. Leonije koji su je nosili kada je svakodnevno trebala prihvaćati svoj križ bolesti i nositi ga s Isusom i sjedinjavati se s Njime po patnji na način kako je samo Njemu i njoj znano. Svakim početkom života ocrtava se i njegov kraj. Između početka i završetka postoji nevidljiva nit kojom Bog vodi svoje izabrane. Mudri Stvoritelj, koji svakog zove i zna po imenu, povezuje sjeme života s plodovima koje donosi u svoje vrijeme nevidljivim nitima brige za svoje ljubljeno biće.

Milica, sestra Leonija, rođena je 13. veljače 1937. godine u Prebukovju, župa Bednja, kao najstarije dijete od osmero djece pobožnih roditelja, oca Nikole i Terezije Kušenić, rođene Šprem. Kao najstarija bila je od velike pomoći roditeljima. U teškim poratnim prilikama kada se brojalo na tisuće nestalih i kada se vrlo lako gubio trag onima koji su za vlast bili nepodobni, Milica je pri nestanku roditelja bila utjeha, pomoć i zaštita mlađoj braći i sestrama. Premda je, kao i svako dijete, voljela igru i priče, ovakvi su se trenutci upisali duboko u dušu njezinoga bića. Još odmalena bila je sklona duhovnom životu. Sakramente krštenja i potvrde primila je u župnoj crkvi u Bednji. Radovalo ju je kad bi mogla biti na misi. Već u svojoj dvanaestoj godini života razmišljala je o redovničkom pozivu, ali je u samostan stupila tek u dvadesetoj godini, 14. kolovoza 1957., kada su roditelji prihvatili njezinu odluku. Radovala se redovničkom životu i s vjerom prihvaćala protivštine na koje je nailazila. Riječi „koga Isus ljubi, njega i kara“ bile su joj utjeha u kušnjama. Redovničko odijelo obukla je 15. kolovoza 1958., privremene zavjete je položila 2. veljače 1960., a doživotne također na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, 1965. godine.

Kao marljiva kuharica i domaćica djelovala je u župama i mnogim našim samostanima (Kući matici, Lovrečini, Plehanu, Martinskoj Vesi, Petrovaradinu, Oriovcu, Novoj Gradišci, Zemunu, Lužnici), zatim u bolnici u Beogradu, te kratko vrijeme u Prekrižju. Kad se razboljela došla je u Zagreb u Kuću maticu. Svakodnevno je s narodom prisustvovala večernjoj misi i bila moliteljica pred oltarom. Posljednje dane života, kada nije mogla ići u crkvu, radovala bi se kad bi joj donijeli sv. Pričest. Spasitelj Isus ju je pridružio svojoj muci po križu bolesti, osamljenosti i patnje i svakodnevno ju je približavao k sebi. Svjesno se je spremala za odlazak na drugu obalu dajući to naslutiti i drugima.

Gospodin ju je pozvao k sebi da u Njemu otpočine od svih svojih križeva i patnji. Preminula je u KBC „Sestre milosrdnice“ 5. lipnja 2012. u 23:12 sata. Zahvaljujemo Bogu za njezin život, za djelo koje je u njoj otpočeo i dovršio po svojoj Providnosti. Neka je primi u svoj naručaj i udijeli joj radost vječnoga života.

Počivala u miru!


Sprovod je bio 8. lipnja 2012. godine u 15,50 sati u Zagrebu, na Mirogoju.


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Tijekom svoje duge povijesti sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (30. 6. 2023.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluju 572 sestre, u 77 zajednica, u 10 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Crna Gora, Bugarska, Italija, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe i iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima svoga vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet koji pruža nove i bolje mogućnosti te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja, Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: