Sestra M. MIROLJUBA (Janja) KVESIĆ

Rođena 24. veljače 1945. u Kočerinu, općina Široki Brijeg

Preminula 7. svibnja 2023. u Mostaru 

Sestra M. Miroljuba Kvesić preminula je 7. svibnja 2023. u bolnici u Mostaru. Gospodin je došao po svoju službenicu koju je prije toga obdario križem dugogodišnje teške bolesti a ona ga je strpljivo nosila i nikad se nije tužila. Opraštamo se od „tihe sestre dobre naravi koja je voljela svoje zvanje i svoje susestre. Zračila je nutarnjom vedrinom i nikad se nije čulo da se s nekim prepirala ili nekoga vrijeđala“. Ovo stoji u izvješćima njenih odgojiteljica i predstojnica na početku redovničkog života. Istu takvu je znamo mi, sestre i djelatnici doma s kojima je proživjela zadnje godine zemaljskog života. Pokopana je 9. svibnja u sestarsku grobnicu na mostarskom groblju Šoinovac. Obred pokopa vodio je katedralni župnik don Josip Galić koji je u svom obraćanju između ostalog rekao: „Ovo je sestra koju najbolje opisuju njeno krsno i redovničko ime, Janja i Miroljuba.“

Sestra M. Miroljuba (Janja) Kvesić rođena je u Kočerinu, općina Široki Brijeg, 24. veljače 1945. godine, od oca Marka i majke Kate rođ. Mikulić. Otac joj je preminuo kada je imala trinaest godina pa je hrabra majka sama nastavila odgajati njih šestoro djece. Bila je to duboko vjernička obitelj u kojoj se molilo i radilo. Kad je Janja odrasla otišla je raditi u sjemenište  na Šalati u Zagrebu. Tamo je upoznala život i djelovanje sestara milosrdnica. Željela je postati jedna od njih. U molbi za prijem u samostan piše: „Već duže vremena imam čvrstu volju da se posvetim Bogu i da postanem sestra milosrdnica. Zdrava sam hvala Bogu i zadovoljna a najviše za to što sam navršila godine kad smijem pokucati na Vaša vrata da mi ih otvorite i primite me za Vašeg najmanjega člana.“ Vrata su se otvorila 12. lipnja 1963. godine i Janja je postala pripravnica za redovnički život. U novicijat je stupila 15. kolovoza 1964., prve zavjete položila 16. kolovoza 1965., a doživotne 15. kolovoza 1970. godine sve u Kući Matici u Zagrebu. Poziv sestre milosrdnice živjela je radeći u kuhinji i praonici rublja. Za vrijeme juniorata djelovala je u Zagrebu i Požegi, a nakon doživotnih zavjeta poslušnost ju vodi u Rim gdje je dugi niz godina obavljala iste poslove u Zavodu sv. Jeronima i u Kući Delegature. Uza sve nevolje kroz koje je njezino služenje moralo proći, odlikovala se ljubaznošću, samozatajom i nježnom vjernošću Kristu Zaručniku. O njezinu životu najbolje govore njezina djela uvijek činjena iz ljubavi. Iz susreta i života s njom nastale su mnoge lijepe uspomene.

Poslije ju je pohodio križ teške bolesti koji je svjesno prihvatila kao sredstvo spasenja i strpljivo ga nosila. Iz Rima je 2003. godine došla u Mostar i na kraju u Ljubuški gdje je provela posljednje godine trnovita, ali ispunjena života. Križ – njezina Nada nije je napuštao, ali ni ona Njega. Prigrlila ga je spremno i nosila radosno i ustrajno.

Bila je svjesna krhkosti vlastitoga postojanja i nužnosti predanja u volju Božju. Uza svu svoju slabost osjećala je snagu Onoga koji reče: Blago siromasima…; Blago krotkima…; Blago poniznima…; Blago progonjenima…  S. M. Miroljuba je bila sestra tihe ljubavi, one kreposti koja je čudesna. Ta ljubav je domišljata, aktivna, okretna. Kolika je srca ohrabrila i kolike gladne okrijepila svojim samozatajnim radom i ukusnim jelima! Neka joj Bog sve obilato uzvrati u vječnosti!

 

---