Preminula sestra M. Tomislava ( Mara) Karajica

Rođena je 5. lipnja 1953. godine u Bašćini, općina Kotor Varoš, B i H,  od oca Ive i majke Luce, r. Mandić. Potječe iz dobre, kršćanske obitelji s devetero djece, od kojih je Mara bila treća po redu. Sretno i radosno djetinjstvo provela je u rodnome kraju sve do svoje petnaeste godine. U obitelji je  primila vjersku pouku, svaku večer i jutro zajednički se molilo, a od svoje šeste godine Mara je već pohađala vjeronauk u župi. U tako pobožnoj obitelji odgojene su dvije redovnice Družbe sestara milsordnica: s. M. Tomislavu i s. M. Stjepanku.

Prvu Pričest i Sakramenat sv. Potvrde Mara je primila u sedmoj godini života kada je pošla u prvi razred osnovne škole. U rodnom mjestu završila je četiri razreda pučke škole te kao najstarija kćer u obitelji bila desna ruka majci u obavljanju kućnih poslova.

Božja providnost je htjela da je Mara već za vrijeme pohađanja župskog vjeronauka imala priliku upoznati redovnice. Kada je župnik bio spriječen, sestre franjevke su djecu pripremale za sakramente i svojim primjerom bile poticaj mnogim djevojčicama na posvećeni život u redovništvu. Sa petnaest godina Mara se zaposlila u Bogoslovnom sjemeništu na Kaptolu gdje je prvi put susrela sestre milosrdnice. Nakon godinu i pol rada na Kaptolu Mara je odlučila odazvati se Božjem glasu i uputiti molbu za ulazak u Samostan sestara milosrdnica u Zagrebu.  Tako je Mara 14. kolovoza 1970. godine primljena u samostan i započela bližu redovničku pripravu. Pod redovničkim imenom s. M. Tomislava, nakon kandidature i novicijata, položila je u Zagrebu, na Veliku Gospu 1972. Godine, prve redovničke zavjete a doživotne 1977.

Vedre i blage naravi, s. M. Tomislava je marljivo služila zajednici obavljajući službu kuharice u Kući matici, u Bogoslovnom sjemeništu na Kaptolu, u Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu, u župi Vrapče te u našoj redovničkoj zajednici na Novom Goljaku.

Kao marljiva, spretna i skromna kuharica s. M. Tomislava je svojim oduševljenjem oduševljavale mnoge na radosno služenje Zaručniku koji zavrjeđuje svu našu ljubav i predanje. Uzdajući se uvijek u Božju pomoć i Njegovu neizmjernu ljubav nastojala je revno obavljati svoje dužnosti i uvijek biti predana u Njegovu svetu volju. Pročišćena kroz patnje i trpljenja za vrijeme bolničkog liječenja u Vinogradskoj bolnici dozrela je za prijelaz u vječnu domovinu. Gospodin ju je našao spremnu i primio u svoj zagrljaj. Neka joj On bude nagrada za svako njezino dobro djelo a svojim zagovorom neka prati našu Družbu u njezinom poslanju.

Počivala u miru!

Sprovod je bio 9. svibnja 2012. u 10, 50 sati u Zagrebu, na Mirogoju.

---