Preminula sestra Silvestra (Frančiška) Hanžel

Rođena je 17. svibnja 1912. godine u selu Drakovci, općina Mala Nedelja, kotar Ljutomer u Sloveniji, od oca Janeza i majke Antonije, r. Karba. Budući da je obitelj bila mnogobrojna (11 djece) malu Frančišku u dobi od godinu i pol dana uzela je k sebi  na brigu teta koja nije imala djece. Kod tete je provela djetinjstvo i školovanje. Kao djevojka završila je građansku školu u Ptuju i zaposlila se kao službenica u kancelariji jedne firme.  Zbog materijalnih uvjeta i slabog zdravlja nije uspjela uz posao nastaviti školovanje koje je silno željela pa je morala sve napustiti i vratiti se kući, pomagati teti u šivanju i vođenju domaćinstva.

Budući da doma nije bila sretna ni zadovoljna odlučila je potražiti posao u Zagrebu. Upisala se u Marijinu kongregaciju gdje je upoznala redovnice. U češćem razgovoru sa redovnicama javila se u Frančiški želja za uzvišenijim pozivom. Tako je na svoj osamnaesti rođendan, 17. svibnja 1930. godine, stupila u Samostan sestara milosrdnica u Zagrebu. Sretna zapisala je u svom životopisu kako ju je Gospodin u svom velikom milosrđu izabrao za svoju zaručnicu iako je znao da ona nema ništa da mu da „osim svojih prevelikih slaboća“.  Nakon kandidature stupila je u novicijat još uvijek svjesna svoje malenosti i nedostojnosti poziva a neizmjerne ljubavi Isusovog Božanskog Srca. U životopisu je zapisala: „Dragi Isuse, daj preokreni srce moje, jer u njemu se nalazi još svašta što se ne sviđa Tvojem Božanskom Srcu, a srce moje tako žeđa vode, žive vode, koja curi iz tvog živog vrela. Isuse, molim te ne ostavi svoje malene, mršave ovčice, koja je tako često neposlušna. Daj mi samo svojeg božanskog Kruha, da me jači, da me krijepi u mojem budućem životu.“

Svjesna zahtjevnosti redovničkog života položila je prve redovničke zavjete 15. kolovoza 1932. a doživotne također na Veliku Gospu 1935. godine. Tri godine radila je kao učiteljica u Ljubuškom odakle 20. rujna 1937. godine odlazi u Argentinu a zatim u Paragvaj gdje je djelovala sve do 1994. kada je zatražila da se vrati u svoju matičnu, Zagrebačku provinciju. Službovala je u raznim mjestima Argentine, Paragvaja i Urugvaja: Orense, Dock Sud, San Ignacio, Asuncion, Tranqueras… Studirala je na Katoličkom sveučilištu u Asuncionu, na Institutu Sannia u Buenos Airesu, vršila u više navrata službu predstojnice a kao profesorica crtanja i risanja znala je mnoge razveseliti i obradovati svojim malim znakom pažnje i dosjetljivosti. Istrošena radom, bolesna i nemoćna provela je zadnje godine života u Kamniku, u svojoj rodnoj domovini, odakle je u zagrljaju svoje Nebeske Majke Marije, na Blagovijest, pošla ususret  svom nebeskom Zaručniku.

A ti, Gospodine, sestru našu primi sad jer u te se je uzdala, u Očevu da kraljevstvu svu vječnost bude blažena. Amen!

---