SESTRA ANIMIRA, JULA BENČIĆ

Sestra Animira, Jula Benčić   rođena je 24. travnja 1921. g. u selu Dolac, a krštena u župi sv. Martina u Brestovcu, u Slavoniji. Roditelji Đuro i Klara dali su na svijet četvero djece od kojih je Jula druga po redu ugledala ovaj svijet. Četiri razreda pučke škole završila je u Brestovcu. Još u ranom djetinjstvu osjećala je Božji poziv, ali ga nije mogla ostvariti bez suglasnosti roditelja. Nekoliko godina svoju je želju krijepila molitvom i obavila je duhovne vježbe kod sestara milosrdnica u Požegi, a nakon toga je donijela i konačnu odluku. Početkom veljače 1941. godine primljena je u Družbu sestara milosrdnica, a godinu dana kasnije obukla je redovničko odijelo.

Privremene zavjete položila je na Veliku Gospu 1943., a doživotne 1946. godine. Svoje poslanje kao sestra milosrdnica započela je u Zemunu gdje je ostala tri godine, a godinu dana nakon toga provela je na liječenju u Vili sv. Vinka u Vinogradskoj bolnici. U listopadu 1947. započela je službu bolničarke u novogradiškoj bolnici i tu je službu vršila gotovo cijeloga života, u Vinogradskoj bolnici, u Dječačkom sjemeništu u Zagrebu, te u Vojnoj bolnici, zatim u Petrinji i Vrbasu. Uz rad završila je školu za njegovateljicu u Zagrebu i srednju medicinsku školu u Vrbasu. Kao medicinska sestra služila je starijim i nemoćnim osobama, najprije u Domu za nemoćne svećenike u Zagrebu, zatim u Domu za stare i nemoćne u Vorchdorfu, našim bolesnim sestrama u Lužnici, dok i sama nije postala nemoćna. Svoje godine nemoći nosila je strpljivo i radosno. S ljubavlju je susretala sve koji su joj prilazili i odavala dobru dušu i toplo srce sveudilj odano dragome Bogu. Njezinoj susretljivosti drugi je uvijek dobrodošao. Na komadiću papira ostavila je napisano: „Bogu hvala za sve! Bila sam sretna!“

Nakon Bogu odanog života, koji je zamijenila vječnošću, molimo joj puninu radosti koju svijet ne može dati i život sjedinjen s Gospodinom kojemu je u zahvalnosti služila.

Zahvaljujemo Gospodinu za dar njezina života i potaknuti njezinim primjerom koračamo hrabro k luci vječnosti moleći Gospodina da i nas nađe budne i spremne kada pokuca na vrata našega života.

Počivala u miru!

---