SESTRA GRACIOZA, KATARINA GALOVIĆ

„Putujući prema luci za kojom sam već duže vremena čeznula, želim opisati svoje putovanje ovim burnim morem života, kojim sam plovila. Više puta su oluja i valovi kroz to burno more zabacivali i moju lađicu, jer ovaj život na zemlji nije drugo nego neprestana borba.“ (Usp. S. Gracioza Galović: Opis moga života, Zagreb, 27. lipnja 1954.)

Riječi koje je s. Gracioza napisala u svom životopisu mogu se primijeniti u ovom trenutku. Njezina je lađa hrabro plovila morem života iako su je valovi i oluje zabacivali. No, Gospodin, kojemu se predala, krijepio ju je. Sada je prešla na drugu obalu, za koju se spremala cijeloga života.

Rođena je 13. veljače 1930. g. u „dragoj prostranoj Slavoniji“, u Zagrađu, u obitelji s petero djece kršćanskih roditelja Antuna i Marije, rođ. Štimac. Krštena je u župnoj crkvi u Bučju. U rodnom selu je završila pučku školu. S posebnom se radošću sjeća svoje Prve pričesti jer će se, kako sama kaže, „sada moći više puta pričestiti“ i „primiti u srce svoga Boga i Stvoritelja“. Već u djetinjoj dobi više je voljela tišinu i samoću. U Požegi je srela sestre milosrdnice pa je i sama poželjela biti jednom od njih. Djevojačke zabave i veselja nisu je zanimali. Smatrala je to milošću i djelom nebeske Majke Marije, koju je odmalena štovala. U očitovanju volje da pođe u samostan doživjela je protivljenja, no ona je molila: „Gospodine, učini sa mnom kako Ti hoćeš!“ Saznavši da sestre milosrdnice primaju kandidatkinje, nakon svoje punoljetnosti javila se u Samostan. Primljena je 19. lipnja 1952. godine. Ostavila je, kako sama piše, „sve svjetske čari i ljepote i pošla za glasom Gospodnjim, koji ju je pozvao u ove blagoslovljene zidine, da je žar i ljubav Njegovoga božanskog Srca sve više jača za borbu i progonstvo života.“ (Usp. S. Gracioza Galović: Opis moga života, Zagreb, 27. lipnja 1954.)

Godinu dana kasnije, uoči svetkovine Velike Gospe, obukla je redovničko odijelo. Privremene zavjete položila je 15. kolovoza 1954., a doživotne 15. kolovoza 1959. godine. Redovnički život započela je služenjem zajednici u Kući matici, a nakon dvogodišnjeg tečaja za bolničarke, u lipnju 1960. g., započela je svoje milosrdničko služenje na ušnom odjelu bolnice u Vrbasu. Kroz rad je završila i srednju medicinsku školu. Na odjelu je bila osoba od povjerenja, precizna i vrsna medicinska sestra. Neke zadatke smjela je obavljati samo s. Gracioza, i to upravo zbog svoje savjesnosti. U više navrata vršila je službu predstojnice, najprije u Vrbasu, zatim Daruvaru, a potom u Oriovcu. Kada su joj tjelesne snage popustile, a bolest pokucala na vrata života, preselila se u Kuću maticu, gdje je prema svojim mogućnostima pomagala u poslovima zajednice. Od 2009. g. svoje je dane provodila u kućnoj bolnici prateći sve nas svojom molitvom.

Sestra Gracioza bila je redovnica puna sestrinske ljubavi, skromna i jednostavna, marljiva, savjesna i dosljedna, nikada iznad drugih, pomalo duhovita i spremna na šalu, puna duhovne radosti.

Neka joj Gospodin udijeli milost, radost i ljupkost neba, kako joj ime kazuje. Neka uživa u Božjoj nazočnosti te i nama izmoli tu milost.

Počivala u miru!