SESTRA MARIJA AGNEZA, FRANCISKA MALEK
„…Čitajući život svetaca, uvidjela sam da su oni izabrali najbolji put na kojemu su našli Krista Isusa, Njemu su posvetili svu svoju ljubav i sav svoj život i to je pobudilo u meni želju za takovim životom… Ustrajno ću moliti Isusa za milost da On bude konačni cilj moga života kojeg započinjem.“ (s. M. Agneza Malek: Moj životopis, Zagreb, 22. 01. 1964.)
Ovako piše sestra Marija Agneza neposredno prije polaganja svojih redovničkih zavjeta. Promatrajući njezin život i družeći se s njome, bili smo svjedoci njezina posvećenja i nasljedovanja života onih koji su svoju ljubav i sav svoj život posvetili Isusu Kristu. Živjela je na zemlji slijedeći primjer onih koji su Bogu dali sve i ubrala plod vječnosti. Konačno, našla je Cilj svoga života, Krista Gospodina, Onoga s kojim je započela život posvećenja, kojemu je težila svakoga trenutka svoga putovanja i postigla susret s Njime 27. studenoga 2012., kada mu se posve svjesno predala za svu vječnost.
Franciska, s. M. Agneza, rođena je u Goričanu 11. ožujka 1944. godine od oca Mije i majke Agneze r. Pongrac. Osnovnu školu završila je u rodnom mjestu. Bila je najstarija od petero djece, koju su roditelji odgajali kršćanski i u strahu Božjemu. Uz školske dužnosti pomagala je roditeljima u kućanskim poslovima. Bila je vrlo inteligentna učenica, bila je osobito nadarena za strane jezike, pa su profesori uživali u njezinom znanju kada su je prozvali. Vrijeme odlučivanja brzo se primicalo. Franciska je razmišljala koji bi put odabrala. Poticaj su joj bili sveci, čije je životopise čitala i o njima razmišljala. Ubrzo je saznala da dvije djevojke iz župe žele poći u samostan, pa se i ona, potaknuta njihovim primjerom odlučila na taj korak. Kandidaturu su započele zajedno 13. listopada 1961. godine. U životu sestre Marije Agneze taj je dan zauzimao posebno značenje. Povezivala ga je s 13. listopada 1917. godine, danom kada se dogodilo Gospino ukazanje u Fatimi i kada je za mnoštvo vjernika Bog izveo tzv. Čudo Sunca u poljima Cova da Iria. Svoj život i život sestara povezivala je upravo s djecom iz Fatime. Bila je to vjera s. M. Agneze, koja je cijeloga svog života u događajima gledala djelovanje Božje milosti, koja ju je krijepila i u njoj poticala napredovanje u kreposti. Slijedeći njezin primjer, u samostan je ušla i njezina mlađa sestra Marija, sestra Mihovila.
Sestra M. Agneza je redovničko odijelo obukla 2. veljače 1963. godine, prve redovničke zavjete položila je 3. veljače 1964., a doživotne 15. kolovoza 1969. godine. Nakon zavjeta ostala je neko vrijeme u Kući matici, a potom je u Zemunu a zatim i u Beogradu polazila i završila srednju medicinsku školu. Njezino milosrdničko služenje nakon školovanja započelo je u staračkom domu u Zagrebu u Selskoj cesti, a nastavljeno je u Stubičkim Toplicama, zatim na Kirurškoj klinici u Tübingenu, gdje se pokazala punom milosrđa prema onima koje je posluživala kao i prema onima s kojima je radila. Ni ostale dužnosti, koje je kroz svoj redovnički život vršila, nije obavljala s ništa manje ljubavi i brige. Služila je u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu, Lovrečini, Glavotoku, Bjelovaru, Lužnici. Posebno nam ostaje u sjećanju njezino služenje kod bolesnih sestara u kućnoj bolnici. Unatoč svojih boli, pomagala je sestrama kad god su joj to dopuštale, radila je koliko i dokle su joj tjelesne sile to dopuštale.
Premda boležljiva, uvijek je bila jaka duhom. Odlikovala se suradnjom s drugima. S bolešću se hrabro borila, liječničkom osoblju pristupala je s velikim povjerenjem i potiho se nadala ozdravljenju. Nije se žalila ni prigovarala, ali je rado povjerila svoje boli sestrama i to s posebnom jednostavnošću i otvorenošću Božjoj volji. Naglo onemoćavši, prebačena je u kućnu bolnicu. Potpuno mirna, predana Bogu, svjesno je čekala susret sa svojim Zaručnikom. Bila je molitvena duša, a u svojoj pobožnosti Gospi Fatimskoj molila je za sve sestre, posebno one koje su zajedno s njom ušle u samostan. Voljela je svoj kraj, malo Međimurje i njegove pjesme u molu. Bila je skromna i nesebična do kraja, nikada njezino „ja“ nije dominiralo nad drugima.
Život koji je započela, nasljedujući izabranike Božje, s pomoću Božjom privela je kraju i ostavila nam primjer za nasljedovanje.
„A povrh svega – ljubav, to je sveza savršenstva!“ (Kol 3,14). Najsretnije su one osobe koje svojom dobrotom i ljubavlju griju pa i onda kada prijeđu prag ovozemnog života. One griju iz vječnosti i govore toliko glasnije, što su tiše i nenametljivije živjele među nama.
Zahvaljujemo Gospodinu za njezin život i molimo da njezin primjer i nama bude poticaj da ustrajemo u dobru do smrti!
Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!
Grobno mjesto 172/A, Polje 65
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Tijekom svoje duge povijesti sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Prema zadnjoj statistici (30. 6. 2023.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluju 572 sestre, u 77 zajednica, u 10 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Crna Gora, Bugarska, Italija, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe i iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima svoga vremena.
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet koji pruža nove i bolje mogućnosti te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja, Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: