Sestra Tekla (Marija) Bajić

Svidjelo se Gospodinu baš na dan rođenja Sina Božjega, Spasitelja i Otkupitelja ljudskog roda, pozvati u nebeski dom našu dragu s. Teklu. Dok nam ovih dana apostol Ivan upravlja pogled u „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka“  ne možemo a da se ne pitamo zašto je baš s. Tekla imala tu milost da na Božić slavi svoj rođendan za nebo. Odgovor možemo naći jedino u Evanđelju: „Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“ Po krštenju i redovničkim zavjetima sestra Tekla je Krista primila i s Njim živjela. Njemu se sva posvetila i Njemu u potrebnicima sve do konca života služila. Vjerujemo da ju je stoga i obdario nagradom vječnoga života.

Sestra Tekla, Marija Bajić rođena je 14. ožujka 1925. godine u Vojniću, općina Sinj, od oca Ivana i majke Anđe, rođ. Šušnjara. Imala je tri brata i tri sestre. U četrnaestoj godini života osjetila je redovnički poziv i svoju želju povjerila stricu svećeniku. Stric ju je odveo u samostan sestara sv. Josipa od Prikazanja koje su djelovale u Hvaru. Iako je imala želju poći k sestrama milosrdnicama ipak je prihvatila odluku strica i zapečela redovničku pripravu u samostanu koji joj je Providnost odredila.

Kod sestara sv. Josipa od Prikazanja, u vihoru II. svjetskog rata, Marija je provela dvije godine priprave (od 1939. do 1941. godine) nakon čega je trebala poći u Francusku na oblačenje. Zbog rata putovanje je bilo odgođeno. Za Mariju je vrijeme čekanja bilo predugo. Odlučila je uputiti molbu sestrama milosrdnicama u Split. Molba joj je uslišana te je 3. rujna 1941. godine ipak stupila u Družbu sestara milosrdnica, što joj je bila prvotna želja. Nakon kandidature započela je kanonski novicijat i dobila redovničko ime s. Tekla. Prve redovničke zavjete položila je 8. svibnja 1944. a doživotne 15. kolovoza 1947. godine u Splitu.

Sretna što ju je Gospodin izabrao za svoju zaručnicu, s. Tekla je cijeli svoj život posvetila služenju svom Zaručniku u svima koje je On stavio na njezin životni put. Kao marljiva kuharica djelovala je u Splitu, Budvi, Kotoru, Risanu, Šibeniku i Hvaru. U dva navrata vršila je i službu predstojnice. Kada zbog istrošenog zdravlja više nije mogla kuhati, godine 2001. dolazi u provincijalnu kuću u Split, gdje pomaže u raznim kućnim poslovima. Kada više nije mogla ni to, posvetila se molitvi i strpljivom nošenju bolesti križa svjesna da bez križa nema spasenja.

Vjerujemo da sada naša s. Tekla gleda Krista licem u lice, da promatra slavu Njegovu i da je zauvjek oslobođena tuge, jauka i boli. Jer „što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.

Molimo za našu pokojnu sestru da joj Gospodin kojemu je za života služila bude milostiv i udijeli joj radost vječnoga blaženstva.

Sprovod će biti 27. prosinca 2013. u 10,45 sati u Splitu, na groblju Lovrinac.

Počivala u miru!

---