S. M. Anastazija Samardžić

U Rijeci je 2. veljače 2024. preminula naša sestra M. Anastazija (Ana) Samardžić, članica Provincije Majke Dobrog Savjeta – Rijeka. Doživjela je 69 godina, a u milosrdničkom je zvanju 50 godina Bogu i bližnjemu služila. Pokopana je 7. veljače u Rijeci, na Kozali.

Na dan Gospodinova prikazanja u hramu kada Bogu posvećene osobe slave i zahvaljuju Gospodinu za svoj život posvećen na slavu njegova Imena kroz služenje bližnjem u potrebi, naš je Gospodin k sebi pozvao svoju vjernu službenicu s. M. Anastaziju Samardžić.

S. M. Anastazija, krsnim imenom Ana Samardžić, rođena je 18. svibnja 1954. od roditelja Stipana i Pere, r. Perković, u Otoku kod Sinja. Obitelji Samardžić, kao i mnoge obitelji u Otoku, bila je otvorena životu te je od Boga primila i odgojila šestero djece, tri sina i tri kćeri. Ana se rodila kao četvrto dijete svojih roditelja.

Sestra M. Anastazija opisala je svoje roditelje kao one koji su živjeli u međusobnoj ljubavi i slozi uvijek spremni da svoju djecu razvesele malim darovima, a još više su se trudili da ih odgoje u kršćanskom duhu. Budući da je otac radio, majka je s ljubavlju brinula o kući i djeci obavljajući različite poslove. Također su i oni sami, kako su odrastali, pomagali ocu i majci. Sama je napisala: „Roditelje smo poštivali i voljeli kao i oni nas. Molitva i sveta misa bili su sastavni dio našeg života. Sakramente smo primali redovito kako smo rasli. Roditelji su nas uvijek znali iznenaditi i razveseliti. Oca smo radosno čekali kada je dolazio kući.“

Tako je bilo u obitelji Samardžić sve do jedne subote kada je naša Ana bila u dobi od samo 11 godina, a otac nije došao kući kao obično. Stigla je i žalosna vijest koja je sve ražalostila, a naročito majku. Otac je pao s građevine na kojoj je radio i smrtno stradao. Od tada se majka sama borila kroz život uzdajući se u Božju pomoć i dobre ljude koji su joj pomagali da djecu podigne.

Budući da župa Otok ima brojna redovnička zvanja, mala Ana se prisjeća da je uvijek s veseljem pristupala časnim sestrama koje su dolazile kući na odmor, naročito u ljetnim mjesecima. Rado ih je pratila te s njima i drugom djecom molila Krunicu. Rastući u takvom ozračju, u njoj se sve više budila želja za redovničkim životom.

Nakon kraćeg životnog iskustva u redovničkoj zajednici u Beču, u Austriji odlučila je biti sestra milosrdnica svetog Vinka Paulskog te je zajedno sa svojom dvije godine starijom sestrom Anđom Samardžić uputila molbu na Samostan sestara milosrdnica u Rijeku gdje su u srpnju 1972. zajedno primljene kao kandidatice.

Nakon jednogodišnje kandidature djevojka Ana zajedno sa svojom sestrom Anđom ulazi u novicijat i dobiva novo ime s. M. Anastazija. Godine 1974. u Provincijalnoj kući u kapelici svetoga Josipa položila je prve redovničke zavjete, a 1979. doživotne.

Položivši prve zavjete, kao mlada sestra, radi u našoj samostanskoj kuhinji i uz rad 1982. godine završava srednju ugostiteljsku školu. Kratko vrijeme vrši službu sakristanke kod otaca dominikanaca u Rijeci, a zatim djeluje kao kuharica na više mjesta: u Pazinskom sjemeništu, u Malom Lošinju u franjevačkom i našem samostanu i u župi sv. Antuna na Kantridi. Godine1985., već pomalo bolesna i nemoćna dolazi u Provincijalnu kuću u Rijeci gdje će i dovršiti svoje životno poslanje kako je i sama zapisala: „Uz Božju pomoć i ljubav svojih sestara, iako bolesna, vršim kuharsku službu.“

Budući da je bolest pomalo napredovala i činila je manje pokretnom, prema potrebi, povremeno je dežurala na porti. Uz redovitu molitvu, iako bolesna, trudila se dobro upotrijebiti ostatak vremena. Poput svojih roditelja, tako je i sestra M. Anastazija u svojoj sestarskoj zajednici, uz molitvu, trudila se svaku sestru razveseliti svojim malim darom iz kuhinje, otpjevanom pjesmom ili prigodno izrađenim ručnim radom.

Draga naša sestra M. Anastazija, zahvaljujemo Ocu nebeskom za dar tvog življenja među nama i molimo ga da te primi u svoje nebesko kraljevstvo. Resile su te kreposti svetoga Vinka: prostodušnost, poniznost, krotkost, trapljenje i gorljivost za spasenje duša; imala si osjećaj za Boga, voljela si ga svim srcem, kao i svoje bližnje.

Gospodin je, na slavu svog imena primio žrtvu tvog života. Bila si Marijino dijete. Pošla si Majci Milosti na Trsat, ali je Marija po svom Sinu našem Gospodinu Isus Kristu došla k tebi da te zajedno povedu u svoj sveti grad, Nebeski Jeruzalem: „ljubav gdje vlada i sreća bez dna“.

Počivala u miru Božjem!

 

Osmrtnica sMANASTAZIJA

---