Sestra FRANCISKA BORGIJA (Zora) VOLARIĆ

Rođena 10. travnja 1925. u Čitluku, BiH

Umrla 5. rujna 2021. u Zadru

 

U Zadru je 5. rujna 2021. blago u Gospodinu preminula naša draga sestra Franciska Borgija Volarić. Doživjela je 96 godina, a u milosrdničkom je zvanju 75 godina Bogu i bližnjemu služila. Pokopana je 7. rujna na zadarskom gradskom groblju. Sprovodne obrede i svetu misu zadušnicu predvodio je fra Jurica Galić, TOR. U ime zajednice od pokojne sestre oprostila se s. M. Andrijana Mirčeta.

S. Franciska Borgija, krsnim imenom Zora, rođena je 10. travnja 1925. u Čitluku, u Hercegovini, od majke Marije rođ. Vlaho, i oca Martina. U domu svojih roditelja provodi svoje djetinjstvo i u Čitluku pohađa četiri razreda pučke škole. U drugom razredu prima prvu sv. pričest, a u trećem razredu prima sakrament svete potvrde. U svom životopisu kaže da su to bile „tihe“ godine i malo je uspomena kojih se sjeća. Jedino se dobro sjeća da je uvijek govorila: „Ja ću ići u časne.“ I dodaje: „Te riječi sam tako lako izgovarala, a da ih uopće nisam razumjela.“ Sa sestrama franjevkama često se susretala i bila joj je namjera njima se pridružiti. Ali Providnost je htjela drugačije i usmjerava njezin put k sestrama sv. Vinka Paulskoga. Otac se protivio njezinu odlasku od kuće jer je još bila vrlo mlada, a majka je bila sretna da ide u „Božju kuću“. Kako još nije imala propisane dobi za primanje u postulaturu, poslana je na školovanje te je završila jednogodišnji tečaj domaćinske škole u Lužnici i nastavila pohađati građansku školu u Zagrebu. Zbog ratnih neprilika i nemogućnosti daljnjega školovanja vraća se u rodni Čitluk. Želeći se vratiti sestrama i nastaviti školovanje, šalje molbu sestrama u Sarajevo, gdje je primljena i gdje završava građansku školu. Kroz to burno razdoblje vodila ju je želja da se vrati u samostan i postane zaručnica Kristova. I bude primljena u Družbu sestara milosrdnica u Splitu, 14. kolovoza 1945. godine. Prve zavjete polaže 15. kolovoza 1947., a doživotne 15. kolovoza 1951. godine. I tako je u Splitu, na koji nikad nije ni pomišljala, provela svoje najljepše dane: primanje u kandidaturu, oblačenje, zavjete…

Nakon polaganja prvih zavjeta boravi u Splitu, a zatim je poslušnost vodi u Ljubuški i ponovno u rodni Čitluk. Od 1950. do 1956. radi u bolnici u Kotoru, a u Zadar dolazi 1. rujna 1956. i zapošljava se u bolnici. U Zadru, gdje je provela najveći dio svoga života radeći u službi bolesnika, 1958. završava dvogodišnju bolničku školu i sve do umirovljenja 1991. godine radi u bolnici. U Zadru ostaje i dalje, sve do dana svoga prijelaza, do 5. rujna 2021. godine.

To kaže kronika i njezino svjedočenje u životopisu. A između šturoga izvješća i skromnih izričaja stoji cijelo bogatstvo služenja Bogu u samostanskim zajednicama, bogatstvo života posvećenoga bolesnicima, tiho bogatstvo koje nije ispisano u kronikama, ali je sigurno zapisano u Božjem srcu.

Kao što svakoga od nas označi mjesto rođenja, zajednica iz koje smo potekli i gdje smo oblikovali svoje prve spoznaje o Bogu, o životu i ljudima, tako je i s. Francisku oblikovala i označila njezina rodna Hercegovina koja joj je uvijek bila u srcu i vrlo često na usnama. A sada su zazvonila nebeska zvona za dušu naše sestre Franciske i sat koji otkucava trenutak prijelaza otkucao je zadano vrijeme i označio prestanak ovozemaljskoga života i prijelaz u blagoslovljenu vječnost. Blagoslovljeni trenutak dočekala je u tijelu izmučenome bolešću i patnjom, okružena prisutnošću i molitvom svojih susestara.

Draga naša s. Franciska, hvala za dane provedene zajedno, hvala za svako dobro koje smo od tebe primile. Molimo milosrdnoga Boga da ti ljudske slabosti oprosti i želimo ti radovanje u društvu nebesnika. Neka te naša Majka, tvoja Kraljica Mira, povede u susret Sinu u vječni susret licem u lice s tvojim Zaručnikom u Božjoj kući. Počivala u miru!

s. Vilma Šurjak

---