Sestra IVANA (Kata) VUKOVIĆ

Rođena 1. rujna 1930. u Stupničkim Kutima, Bebrina

Umrla 30. siječnja 2021. u Rijeci

 

Sestra Ivana (Kata) Vuković po Božjem je promislu svjetlo dana ugledala 1. rujna 1930. godine u Stupničkim Kutima, nedaleko od Slavonskog Broda. Rođena je kao najstarije od četvero djece oca Filipa i majke Marije, rođene Ferić. Mala Kata odgajana je u kršćanskom duhu i vrijednostima. U njezinoj obitelji redovito se molilo. U tijeku odrastanja Kata je rado čitala sv. Pismo i životopise svetaca. Upravo čitajući knjigu o sv. Maloj Tereziji osjetila je poticaj da se odazove na Bogu posvećeni život, iako dugo nije nikome govorila o svojoj unutarnjoj želji i odluci. Svoju je odluku radije razlučivala moleći i posteći na nakanu da se u njezinom životu ispuni volja Božja. Unutarnja previranja u njoj su se događala u vremenu rata i poraća kad su službenici Crkve bili proganjani, ubijani, suđeni, mučeni i kažnjavani zbog svoje vjere, među njima je bila i s. Verona, redovnica iz njezinog sela, jedna od žrtava režima koja je bila nevino osuđena. Ti događaji Katu nisu pokolebali već su učvrstili njezinu odluku da postane redovnica. Odluku je konačno podijelila sa svojim roditeljima, ali nije naišla na odobravanje. Ipak, od njezinog  nauma nitko ju nije mogao odgovoriti te je godine 1959. stupila u samostan sestara milosrdnica u Rijeci, gdje je započela njezina redovnička formacija. Prve svete zavjete položila je 1960. godine, a doživotne 1965. godine.

Od tada je služila zajednici obavljajući razne kućanske poslove, služeći u više župa i zajednica naše Provincije kao i u drugim redovničkim zajednicama o kojima su sestre skrbile. Svoje služenje s. Ivana vršila je na više mjesta: od Malog Lošinja, Baške, Rijeke pa do Istre. U samostan je stupila kao zrela djevojka što se očitovalo već u njezinoj formaciji gdje se posebno isticala vjerskim znanjem, staloženošću, blagošću i poniznošću. Iako je uvijek bila spremna podložiti se odlukama poglavara istovremeno je pokazivala istaknutu sposobnost i samostalnost u organizaciji i vođenju povjerenih joj poslova i zadataka.

Godine 2012., zbog narušenog zdravlja, premještena je u Provincijalnu kuću u Rijeci gdje je marljivo i predano, koliko god je mogla i dokle god je mogla, unatoč godinama i bolesti pomagala u šivaonici i u kućanskim poslovima.

Gospodnji poziv s. Ivani stigao je 30. siječnja u večernjim satima. Dočekala ga je spremna, moleći i predajući mu svoj život, prihvaćajući u tišini križ patnje koji je nosila posljednjih mjeseci.

Kao prava kći svetoga Vinka s. Ivana je imala dobro srce koje je osjećalo potrebu i bijedu bližnjega. Vjerujemo da će za djela ljubavi i milosrđa biti nagrađena Božjom prisutnošću u nebesima, zauvijek sjedinjena s Kristom za kojim je za života čeznula, za kojega se odlučila, slijedila i iznad svega i svih – ljubila.

Draga naša s. Ivana, hvala ti što si se iz ljubavi prema Kristu žrtvovala za svaku od svojih sestara i za dobro duša koje ti je Bog povjerio i poslao na tvoj milosrdnički put.

Počivala u miru Božjem.

---