Sestra KARITAS (Slavica) JAGODAR

Rođena 9. studenoga 1929. u Slavonskom Kobašu

Umrla 12. prosinca 2020. u Kući matici, u Zagrebu

 

U Slavonskom Kobašu rodila se 9. studenoga 1929. Slavica Jagodar od oca Josipa i majke Kate, rođene Miletić. Od njihovih desetero djece, šestero ih je doživjelo odraslu dob, dok ih je četvero još u djetinjstvu umrlo. Živjeli su na seoskom gospodarstvu marljivim i zauzetim radom obrađujući polje i uzgajajući stoku. Kao dobri vjernici odgajali su djecu u kršćanskom duhu, s njima molili i redovito odlazili na svetu misu u svoju župnu crkvu u Kobašu.

Voljenu Slavicu roditelji su kao djevojčicu svuda nosili sa sobom na rad u polje i u vinograd. Dok su oni radili u vinogradu u Oriovcu, vidjela je časne sestre koje također rade u radnim odijelima ali s bijelim velom na glavi. Svidjelo joj se njihovo odijelo, željela ih je opet vidjeti, razmišljala je o njima i poželjela biti jedna od njih. Redovito je svake subote išla u crkvu na župnu katehezu i nedjeljom na svetu misu. Na svoj imendan, 21. lipnja 1938. primila je sakrament Prve svete pričesti, a nakon kraćeg razdoblja i krizme. Kad je imala trinaest godina razboljela joj se majka i morala je ostati u bolnici. Slavica je preuzela kuhanje i brigu za drugu braću i sestre. Bila im je i ostala kao majka. Ništa joj nije bilo teško: ni rad u kući, niti na polju. I kad se majka oporavila Slavica joj je bila glavna pomoć. Često je razmišljala o odlasku k časnim sestrama. Kad joj je bilo 17 godina, putujući od strica, sama je otišla u Požegu k sestrama milosrdnicama i izrazila želju da bi išla u samostan. Dale su joj upute i još iste godine, 24. srpnja 1947., primljena je u Zagrebu u kandidaturu. Za Veliku Gospu 1948. ušla je u novicijat, dobila redovničko odijelo i ime s. Karitas. Prve redovničke zavjete položila je 12. rujna 1949., a doživotne 15. kolovoza 1952.

Poslije novicijata, radila je tri godine na gospodarstvu na “Savi” – “na Majuru u Zagrebu”. U razdoblju od 1. siječnja 1953. do 4. lipnja 1954. polazila je Bolničku školu pri Gradskoj bolnici u Zemunu. Poslije je radila kućne poslove u Martinskoj Vesi te kao pomoćna kuharica u Kući matici i u Požegi. Od 24. listopada 1959. do 24. travnja 1962. vršila je službu bolničarke u Bolnici u Vrbasu. Od tada je uvijek radila kao kuharica. Školske god. 1966./67. završila je u Zagrebu kuharski tečaj te upotpunila svoja prijašnja kuharska umijeća. Do konca života ostala je u službi kuharice, kao da je više voljela službu kuharice nego bolničarke. Kuhala  je neko vrijeme u Bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, zatim u Bolnici Plehan te u Bolnici u Derventi, potom u samostanu u Lovrečini, pa u Kući matici, zatim tri godine u Domu za starije i nemoćne u Horbu (Njemačka). Od  4. siječnja 1972. bila je kuharica u Sarajevskoj provinciji na više župa (Potočani, Brčko, Olovo, Livno, Mostar), te u samostanu u Banjaluci.

Jako je željela i molila da se vrati u svoju matičnu Zagrebačku provinciju, što joj je nakon odluke Vrhovnog vijeća, 18. studenoga 2006. dopustila časna majka Blaga Bunčuga. Pomagala je od tada u Kući matici koliko je mogla. Od 23. listopada 2013. bila je među bolesnim sestrama u Kućnoj bolnici i vršila apostolat molitve i žrtve.

U silnom naletu korone virusa koji je poharao Kuću maticu, njezin oslabljeni organizam podlegao je ovoj bolesti.  Umrla je u Kućnoj bolnici 12. prosinca 2020.

Počivala u miru Božjem! Amen!

---