Sestra Lucina (Marija) Čavka

S ljubavlju i zahvalnošću ispraćamo našu s. Lucinu na zasluženi počinak gdje će odsada čekati uskrsnuće o ponovnom dolasku Gospodina kojemu sve živi. Zahvalne smo za život sestre Lucine koja je svojom vedrinom mnogima otrla suzu, svojom dobrohotnošću vratila smiješak na lice, svojom strpljivošću u bolesti posvjedočila vjernost Božjoj ljubavi, a smirenom smrću podarila nam primjer odanog predanja Božjoj volji.


Sestra Lucina je prema Matici krštenih rođena 12. rujna 1920. g., u Kijevu kod Vrlike od dobrih kršćanskih roditelja Ante i Mande rođ. Teskera, kao sedmo dijete u obitelji. U obitelji je već kao malo dijete stekla molitvene navike i, kako sama piše u svom životopisu, naučila je križati se čim je progovorila i tako je nesvjesno upoznala Presveto Trojstvo „na koje treba misliti, ustima ispovijedati i u srcu čuvati“ (S. Lucina Čavka: Opis moga života, Zagreb, 25. lipnja 1941.). Jednom je srela sestre redovnice u bolnici, a bolesna joj je majka govorila o njima. To se maloj Mariji usjeklo u sjećanje te je i sama poželjela postati redovnicom. S dopuštenjem roditelja javila se svome Župniku, koji joj je o samostanu strogo govorio, no to Mariju nije pokolebalo. Najprije je došla u Zemun, gdje je proživjela prve dane upoznavanja samostanskog života.


U Družbu je primljena 3. kolovoza 1940., a redovničko odijelo obukla je 14. kolovoza 1941. godine. Privremene zavjete položila je 15. kolovoza 1942., a doživotne 15. kolovoza 1946. godine. Nekoliko dana nakon položenih zavjeta poslana je u Oriovac, gdje je započela svoje redovničko služenje u kuhinji i tu je službu vršila cijeli život s velikom ljubavlju unatoč teškoćama, žrtvama i odricanjima. Sve što god je činila bilo je začinjeno ljubavlju. Teškoće je nisu učinile grubom već su njezin karakter oplemenjivale, žrtve su je jačale, a odricanja sjedinjavala s Bogom. Njezino redovničko služenje nastavilo se u Lužnici, Požegi, u Kući matici u Zagrebu, Šapcu, Zemunu, u Kruševu gdje je osam godina vršila i službu predstojnice, a zatim u Daruvaru. Sestre je pamte kao dobrohotnu, uslužnu, punu sestrinske i majčinske ljubavi. Svoju životnu mudrost i stečeno znanje davala je s ljubavlju, požrtvovno i nenametljivo. Prožeta darovima Duha Svetoga sa svom je jednostavnošću davala ono što je primila, kao čovjek koji iz dobra i blaga srca svojega iznosi dobro (Usp. Mt 12,35).


Nakon naporom i radom ispunjenih dana, 2004. godine vratila se u Kuću maticu i tu je dalje s ljubavlju naoko male stvari činila velikima. S krunicom u ruci i mirnoćom srca, mudro je davala savjete i kao anđeo čuvar pratila je molitvom one koji su joj se preporučivali. Topao osmijeh i vedro lice s riječima o Bogu, prožetima zahvalnošću za sve Njegove darove i duboke oči koje su odavale životnu mudrost, davali su snagu umornome, pridizali klonule, radost ulijevali tužnome i davali jasnu poruku da je s Bogom sve moguće i da se za Njega sve isplati. Duša prožeta Bogom poput s. Lucine, iz koje je zračila Njegova blizina, ne može djelovati drugačije. Vjerujemo da je za ovozemaljskog života ispunila volju Božju i da je prešavši u vječnost primljena u Božje okrilje.


Neka i nas svojom molitvom prati i zagovara da jednom budemo spremni stati pred Gospodina i s njome se radovati u Njegovoj blizini.

Počivala u miru!




Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: