Sestra M. BENJAMINA (Ivka) ŠMUC

Rođena 26. srpnja 1957. u mjestu Sestranec, župa Lepoglava

Umrla 9. svibnja 2021. u Varaždinu

 

Svidje se dobrom Bogu 9. svibnja 2021., na svetkovinu Majke Lujze, u Varaždinskoj bolnici pozvati s ovoga svijeta našu sestru Mariju Benjaminu Šmuc.

Samo u vjeri možemo izgovoriti ove riječi: „Svidje se dobrom Bogu pozvati je s ovoga svijeta“. Bog je tako htio. Mi ljudi skloni smo se tome protiviti. Borba s. M. Benjamine, borba liječnika i medicinskog osoblja za njezin život bila je velika i ustrajna, ali opaka bolest Covid-19 učinila ju je svojom žrtvom kao i mnoge ljude diljem svijeta.

S. M. Benjamina poletno je i radosno radila u župi svetih Fabijana i Sebastijana u Varaždinu. Za nju su vjernici u župi i mi sestre u našim samostanima od dana njezinog odlaska u bolnicu žarko molili Gospodina da ju ozdravi i vrati prijašnjem životu i dužnostima. To se, međutim, nije dogodilo. Gospodin ju je pozvao u prostranstva vječnosti i svoga mira. Kao ljudi teško to možemo prihvatiti, jer bismo rado da i dalje vedro i požrtvovno radi u školi i u župi, poučava i odgaja djecu u vjeri i sprema ih za kršćanski život u školskom vjeronauku i na župnoj katehezi. Navikli smo da uređuje crkvu i priprema za svete mise, pjeva i svira koliko bolje može na slavu Božju. Izgledalo je da sve čini s lakoćom i spretnošću, da stigne na sve strane, da čuje i vidi potrebe drugih ljudi i mekanim srcem suosjeća, tješi i pomaže svima s kojima se susreće.

U zanosnom slavlju Uskrsa i raspjevanosti u uskrsnom tjednu, slaveći svete mise u crkvi pored Varaždinskog groblja za mnoge pokojne, nije očekivala da virus i na nju vreba sve dok je jedne noći nije oborio takvom žestinom da se više nije mogla pridići.

Mnogo toga u životu ne razumijemo, pa ni ovu smrt s. M. Benjamine. Vjera nam pomaže prihvatiti Božje pripuštenje, Božju volju.

Smognimo snage da sada zahvalimo Gospodinu za našu sestru, za njezin život i za sve što je dobroga i lijepoga učinila u životu, što je kao sestra milosrdnica sav svoj život Bogu posvetila u redovničkoj zajednici, a i župnoj zajednici u Varaždinu i u drugim mjestima gdje je prije djelovala.

S. M. Benjamina, krsnim imenom Ivka Šmuc rođena je 26. srpnja 1957. u mjestu Sestranec, župa Lepoglava, općina Ivanec. Roditelji Izidor i Ana, rođena Pavlović, odgajali su svoje četvero djece u pravom kršćanskom duhu, uz molitvu, rad, nedjeljni i blagdanski odlazak na svetu Misu, na pobožnosti i hodočašća. Djevojčica Ivka u svemu tome je sudjelovala i sve upijala u svoje srce. Negdje u dubini duše osjećala je poziv da se sasvim Bogu posveti. Nakon osnovne škole polazila je Ugostiteljsko-turističku školu u Varaždinu. Na jednom susretu djevojaka u Kući matici u Zagrebu odlučila je prijaviti se za ulazak u samostan jer, napisala je, „osjeća da ju Bog na poseban način zove na širenje Evanđelja, a to bi najbolje mogla ostvariti među milosrdnicama“.

Primljena je u Družbu 27. srpnja 1975. Vrijeme redovničke formacije bilo joj je prilika za bolje upoznavanje sebe i Družbe sestara milosrdnica u kojoj je našla svoj novi dom. Dvogodišnji novicijat započela je 14. kolovoza 1976. Učila je i usvajala duhovni, molitveni i radni život te usklađivala svoju narav sa zahtjevima i obvezama u zajednici. Redovničke zavjete prihvatila je slobodno i svjesno te se potpuno predala Božjem vodstvu da bi služila Gospodinu i ljudima kao sestra milosrdnica. Privremene zavjete položila je 15. kolovoza 1978, a doživotne 15. kolovoza 1983. Jednom je poglavarici napisala: „Želim koracati malim koracima naprijed – sigurno i odvažno… Molite za mene, posebno za krepost odvažnosti. A ja obećajem sa svoje strane sve učiniti i dati, koliko može jedno slabo i krhko stvorenje samo od sebe. Snagom Duha i molitvom svoje zajednice i takvi mogu do visokih vrhunaca!“

Od ulaska u samostan izražavala je želju za sviranjem i naviještanjem Evanđelja. To joj je Družba i omogućila. Već od prvih dana u samostanu i kroz vrijeme novicijata učila je svirati uz sestru profesoricu glazbe. Nakon položenih zavjeta upisala je četverogodišnji studij na Katehetskom institutu i nastavila učiti sviranje.

Bila je doista osposobljena za vjeroučiteljicu i sviračicu. Po završetku studija poslana je pred Božić 1983. na prostranu Božju njivu, u župu Jakšić blizu Požege, među djecu i dobre vjernike. Radila je radosno, zauzeto i uspješno. Redale su se potrebe i u drugim župama, pa su je poglavari slali tamo gdje je trebalo i gdje su sposobnosti i snage s. M. Benjamine pomogle da župa živne, da mali i veliki, stari i mladi ispune crkvu pjesmom i molitvom na liturgijskim slavljima i djeca napune dvorane na vjeronauku. Iz župe Jakšić premještena je u župu Svete Terezije Avilske u Požegu, zatim u župu sv. Ane na Rudeš u Zagrebu, pa u Đurđevac, Oriovac, u Varaždinske Toplice, zatim u Osijek. Dana 25. kolovoza 2005. premještena je u Varaždin. Tu je 16 godina radila kao vjeroučiteljica u IV. o snovnoj školi i katehizirala u župi, svirala i vršila službu sakristanke u crkvi Dobrog Pastira. Svaki dan bila je u „punom pogonu“, bez predaha. Za kraj radnog tjedna i pune satnice u školi, trebala je još više pojačati napore da bi sve obaveze ispunila u župi. Naprezala je snage i zdravlje do vrhunca, osobito za velike blagdane kao što je bilo i za ovaj Uskrs, u Velikom i u Uskrsnom tjednu. Sigurno ju je iscrpljenu i oslabljenog imuniteta našao opaki virus COVID-19  koji ju je na koncu slomio.

Ona je za Krista Uskrslog potrošila svoj život i dala sve od sebe, kao što je još u mladosti obećala svojoj poglavarici da će sve činiti, da će dati sve od sebe vršeći povjerenu joj službu u odvažnosti za koju je molila.

Hvala ti draga s. M. Benjamina što nikada i nigdje nisi posustala pred poteškoćama i naporima za Božju stvar i slavu Uskrslog Gospodina. Tvoje mjesto u samostanu, u školi i u župi ostaje prazno, ali ti zagovaraj pred Gospodinom da ga ispune osobe koje će tvojim žarom, upornošću i vedrinom nastaviti sve što si ti činila. Toga je bilo tako puno da žurnim koracima i ritmom tvoga djelovanja vjerojatno neće moći nastaviti i sve kvalitetno obavljati samo jedna osoba, nego dvije ili više njih.

Isuse Uskrsli, primi sav život, molitve, pjesme, sviranje i rad s. M. Benjamine. Pozovi na njezino mjesto u samostan novih djevojaka, novih učenica koje je k tebi vodila i kojima je tebe navješćivala, a njoj otvori rajska vrata i povedi ju među svete i izabrane svoje.

Počivala u miru Božjem!

s. M. Bogoljuba Fotak


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Tijekom svoje duge povijesti sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (30. 6. 2023.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluju 572 sestre, u 77 zajednica, u 10 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Crna Gora, Bugarska, Italija, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe i iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima svoga vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet koji pruža nove i bolje mogućnosti te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja, Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: