Sestra M. JANJA (Iva) ROSANDIĆ

Rođena 10. veljače 1934. u Rudi, Otok kod Sinja

Umrla 4. studenoga 2020. u Sinju

 

U Sinju je 4. studenoga 2020., u 87. godini života i 61. godini redovništva, blago u Gospodinu preminula naša draga sestra M. Janja Rosandić. Pokopana je 6. studenoga u Splitu, na Lovrincu, tiho i skromno, uz pridržavanje nužnih epidemioloških mjera zbog pandemije koronavirusa. Sprovodne obrede i svetu misu zadušnicu predvodio je fra Petar Lubina.

U slikovitom selu Cetinskog dekanata, u Rudi, rođena je 10. veljače 1934. godine, od oca Jakova i majke Jele, rođ. Rosandić, djevojčica Iva. Vremena su bila teška – razdoblje između dva rata – pa se živjelo vrlo skromno, ali ljudi su živjeli svoju vjeru otvoreni životu. Ovu obitelj Bog je obdario s još četiri sina. Mukotrpan život nije nikoga mazio. Iva je išla u školu samo četiri godine. Dalje se nije moglo ići, nastupio je Drugi svjetski rat i trebalo je pomagati u kućanskim i drugim poslovima. Pomagala je i u crkvi – čisteći i sudjelujući u crkvenom pjevanju. Tu je niknula klica poziva koja je u njoj rasla toliko da je saopćila roditeljima kako želi biti redovnica.

Do novicijata je imala uspona i padova, propitivanja je li to što osjeća zaista Božja volja ili samo njezina želja. Kada je napokon stavila sve na svoje mjesto, ušla je novicijat 8. svibnja 1958. godine i primila je redovničko odijelo i novo ime – s. M. Janja.

1959. M. Janja cijeli je svoj redovnički život živjela radeći kućanske poslove. Bila je kuharica i na taj način davala je svoj doprinos karizmi Družbe i pastoralu župa na kojima je djelovala. Zanimljivo je da je s. M. Janja od 1959. (kada je položila prve sv. zavjete) do 1997. (kada je fizički oslabila da nije više mogla preuzeti neku dužnost) bila premještena 20 puta. Može se reći da je u prosjeku bila premještana svake druge godine. Tako ju je poslušnost vodila u Kotor, Risan, Dubrovnik (sjemenište), Šibenik (sjemenište), Selca, Makarsku, Dubrovnik (biskupija), u Herceg Novi, Turjake, Split, Sinj, Šibenik (samostan), Kaštel Stari, Dicmo, i u Ćurline. Na neke se filijale po novom premještaju vraćala i po drugi put.

Gdje god je bila, bila je prepoznata kao skromna sestra i ljudi su je susretali s osobitim poštovanjem. Po njezine stare dane moglo se susresti ljude koji pitaju za nju i pozdravljaju je uz riječi kako je ona jedno drago i dobro stvorenje.

Svoje pozne godine provela je u našem samostanu u Sinju. Dokle god je mogla koračati, najveći dio dana provodila je u našoj kapelici moleći  Krunicu, Križni put ili je samo bila u Isusovoj nazočnosti pred tabernakulom. U svojoj je bolesti bila vrlo strpljiva, zahvalna za najmanju uslugu koju bi joj sestre učinile. Ništa nije tražila za sebe.

Primivši sv. sakramente preminula je 4. studenog 2020. Sahranili smo je tiho, poštujući mjere propisane zbog pandemije COVID-19.

Draga s. M. Janja, ime koje si dobila ulaskom u našu Družbu kao da je obilježilo tvoj život. U tišini i bez želje da za sebe išta tražiš, živjela si skromno i u poslušnosti, a mi smo te često uzimali „zdravo za gotovo“. U ovom trenutku molimo da nam oprostiš naše ljudske slabosti ako smo se ikada o tebe ogriješili, a isto tako molimo od Gospodina da tebi bude oprošteno, ako je na tebi ostalo išta od onoga što bi bilo vrijedno opraštanja. Moli za svoju Družbu da joj Otac Nebeski pošalje novih i svetih sestara koje će u poslušnosti i skromnosti živjeti po uzoru na njegova Sina Isusa Krista.

Počivala u miru Božjemu.

---