Sestra M. MAGDALENA (Ana) VRDOLJAK

Rođena 20. rujna 1938. u Otoku kod Sinja, 

Umrla 4. listopada 2021. u Sinju

 

U Sinju je 4. listopada 2021. blago u Gospodinu preminula naša draga sestra M. Magdalena Vrdoljak. Doživjela je 83 godine, a u milosrdničkom je zvanju 64 godine Bogu i bližnjemu služila. Pokopana je 5. listopada 2021. na splitskom groblju Lovrinac. Sprovodne obrede i svetu misu zadušnicu predvodio je fra Petar Lubina.

Proteklog mjeseca rujna smo, kao i svake godine kroz taj mjesec, bar malo više nego inače kroz godinu molile i razmišljale o životu i djelu sv. Vinka. Iščitavajući njegove Konferencije, možemo vidjeti kako je sv. Vinku jako stalo do toga da one sestre koje ostaju promisle o krepostima onih koje su se preselile u vječnost i da te kreposti nastoje dalje živjeti. Stoga, dok stojimo uz tijelo svoje s. M. Magdalene, želimo se po želji sv. Vinka prisjetiti njezina života i onoga dobrog što je u njoj bilo.

Kada čitamo njezin životopis koji je pisala neposredno prije svojih prvih zavjeta, nećemo tamo pronaći opise različitih događaja. Pronaći ćemo opis njezina nutarnjeg stanja, njezinih osjećaja i njezine čežnje za Bogom.

Ovozemaljski hod s. M. Magdalene počinje u Otoku kod Sinja, 20. rujna 1938. godine, kada se rodila od oca Nikole i majke Ive, rođ. Elek. U obitelji su bila tri brata i šest sestara. Odrastala je u vrlo teškim ratnim i poslijeratnim godinama, pa ipak, o tim teškim vremenima ona ne govori ništa. Ona opisuje samo svoju čežnju za Bogom i svoju želju da mu služi.

Godine 1956., ulazi u samostan. Svoje prve redovničke zavjete polaže 8. svibnja 1958. g., a doživotne 8. svibnja 1963. godine

U 63 godine svog redovničkog života, s. M. Magdalena je 25 godina služila u St. Augustinu u Njemačkoj, a ostalo vrijeme djelovala je u Splitu, Šibeniku, Makarskoj, Supetru, Livnu, Kaštel Starom, Zadru, a od 2016. godine, zajedno sa svojim Spasiteljem, nosi križ boli u kućnoj bolnici u Sinju.

Kada promatramo njezin život, možemo slobodno reći da je po uzoru na sv. Vinka u svom životu njegovala krepost poslušnosti. Ponekad bismo se znali u svojoj slabosti pobuniti na neke odredbe poglavara, ali ona bi uvijek smirivala i u čvrstoj vjeri govorila da slušajući poglavare mi, zapravo, slušamo samoga Boga…

S. M. Magdalena je, nakon što bi završila svoje poslove u kuhinji, svakodnevno satima ostajala u kapelici i molila pred Presvetim. Na pitanje: zašto ne ide malo odmoriti, rekla bi da ona odmara kod Gospodina. I takva je bila do kraja. Ime „Isus“ nije prestala zazivati.

Često se zna reći da se u bolesti vidi kakav je zapravo čovjek. Ako je to tako, onda se za s. M. Magdalenu može reći da je u potpunosti usvojila krepost strpljivosti. Nakon što osoba koja je cijeli svoj život bila aktivna i služila drugima kuhajući i dočekujući umorne sestre ili braću s posla, gotovo odjednom ostane prikovana za krevet, za očekivati je barem u početku, određeno protivljenje i pitanje: „Zašto?“ Tog pitanja u nje nije bilo. Ona je samo govorila: „Kako Bog hoće i dokle On hoće. Ja mu želim služiti.“ Ona je samo blagoslivljala one koji je njeguju kao i one koji su je tek kratko došli posjetiti.

Draga naša s. M. Magdalena, mi znamo da nitko od nas nije savršen i da svi imamo svojih mana. Međutim, ne borimo se svi jednako protiv njih. Ti si svoju borbu vodila u poslušnosti, molitvi i strpljivosti. Koliko si puta pogledala u križ i molila: „ Isuse mili, pohodi me. U raj svoj sveti vodi me.“ Konačno si bez straha potpuno smirena dočekala taj čas. Vjerujemo da si sretno stigla na svoj Cilj. Moli za svoju Družbu da se i mi znamo boriti protiv svojih mana oružjem koje si i ti uzela u ruke kao obranu od grijeha: poslušnost, molitva i strpljivost – strpljivost najprije sa samim sobom onda sa svim što nas okružuje. Moli da budemo dobre Vinkove kćeri pa da nam Družba raste po novim zvanjima.

A mi ovdje molimo da dragi Bog oprosti, ako je na tebi ostalo išta od krivice i da te primi u vječnu radost.

Draga naša s. M. Magdalena, počivaj u miru Božjemu.

s. Dominika Vrdoljak

---