Umrla sestra M. TARZICIJA (Vera) ŠESTAN

Sestra M. Tarzicija, krsnim imenom Vera, rođena je 11. veljače 1924. u selu Cvitani, župa Beram, od oca Ivana i majke Franciske rođene Ladavec. U obitelji je bilo desetero djece, osam sestara i dva brata. Kao istinskim kršćanima, roditeljima je bilo stalo do odgoja djece te su s velikom brigom odgajali djecu u kršćanskom duhu, pratili ih na putu odrastanja i kroz opomene popravljali pogreške. Vjerski život u župi Beram bio je raznolik. Gorljivost župnika urodila je plodom uključivanja mladih u život župe pa je Vera bila učlanjena u Društvo križara i u Društvo Srca Isusova. Također, kao djevojčica obavljala je pobožnost prvih petaka iako je župna crkva bila udaljena pola sata hoda od obiteljske kuće. Tako je klica zvanja, zalijevana brigom roditelja i ustrajnošću u molitvi, rasla ne samo u srcu Vere, već i u srcu njezinih dviju starijih sestara, s. Nives i s. Aurelijane, koje su prije nje stupile u Družbu.

U samostan  sestara milosrdnica u Rijeci, Vera Šestan došla je 1945. godine.  Primivši redovničko odijelo, 1947. dobila je ime s. M. Tarzicija. Privremene zavjete položila je 1948. a doživotne 1951. godine. Poslije položenih zavjeta neko vrijeme šivala je redovnička odjela u našem samostanu, a zatim je kao šivačica radila kod salezijanaca u sjemeništu u Rijeci. Godine 1954. preuzima dužnost sakristanke u župi Marijina Uznesenja u Rijeci, a 1959. odlazi u Mali Lošinj, te i dalje nastavlja obavljati dužnost sakristanke, sve do 1966. kada je premještena u Rijeku i pomaže učiteljici novakinja.  U Praputnjak s. M. Tarzicija došla je 30. studenoga 1972. godine. Najprije je vršila službu predstojnice, ali i radila različite kućne poslove.  Najdraže joj je bilo uređenje Župne crkve svetog Josipa. Od 1979. do 1985. bila je članica provincijalnog vijeća, u službi provincijalne savjetnice. Zbog bolesti i nemoći, 30. studenoga 2016. sestra M. Tarzicija je, točno nakon 44 godine služenja u Praputnjaku, premještena u Rijeku. Okružena ljubavlju, pažnjom i požrtvovnošću zajednice sestara, a osobito onih koje su vodile brigu o njoj, s. M. Tarzicija preselila se Gospodinu, 17. svibnja 2017. godine.

Sestra M. Tarzicija doživjela je duboku starost i skoro do kraja svog života bila aktivna. Bogati život ove redovnice ugrađen je u mjesto Praputnjak i mjesnu Crkvu koju je na osobit način voljela. Bila je tiha i blaga redovnica, radovala se susretima sa svima. Vrijedna i požrtvovna, mnogim stvarima vješta, podupirala je mnogo toga što je bilo vezano uz Crkvu i ništa joj nije bilo teško – bilo da je trebalo ručno zvoniti, čistiti, brinuti se za milostinju, peglati, uređivati oltare, uzgajati i njegovati cvijeće za crkvu i samostansku kapelu. Bila je skromna i nijedan posao nije joj bio težak, niti ponižavajući. Uvijek se brinula o svećenicima kako bi im bilo lakše, štitila ih, duhovno podupirala i s velikom ljubavlju brinula o održavanju crkve i župnog stana. Na osobit način isticala se u ljubavi prema mještanima, poštivala ih, poticala i pobuđivala u njima uvijek ono dobro. Posjećivala je bolesnike i patnike, mnoge je pripremila za sakramente te bila podrška mnogim obiteljima u teškim trenucima rastanka s njihovim najmilijima. Sestre u zajednici je voljela, vodila o njima brigu, a starijim i nemoćnim pružala njegu. Posebno mjesto u svom srcu čuvala je za svoju obitelj, samozatajno trpjela i radovala se s njima, spominjala ih i svoje molitve i žrtve prikazivala za njih.

Sestra M. Tarzicija uistinu je bila svestrana redovnica. Bog je bio na prvom mjestu u njezinom srcu. S molitvom na usnama s. M. Tarzicije, zajednica, svećenici i svi mještani, iz dana u dan su doživljavali ljubav te sestre koja se s lakoćom kretala, uspostavljala kontakte i činila mnoga dobra djela. Poput učenice Tabite koja bijaše “bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila” (Dj 9,36) sestra M. Tarzicija je šivala, izrađivala i prepravljala posteljinu. Uz ovu vještinu voljela je obrađivati vrt te radom svojih ruku i plodovima darivala potrebne. Na kraju, zahvalni smo Bogu za dar života s. M. Tarzcije koji je bio i ostao veliki dar Družbi, mjesnoj Crkvi i mještanima Praputnjaka. U svom životopisu napisala je: „Na svim svojim dužnostima bila sam sretna, makar je koji put bilo i teško. Radila sam iz ljubavi prema Bogu i zato mi ni jedan posao nije bio težak. Danas sam sretna jer dani prolaze, a približava se susret s Bogom u vječnoj domovini.“

Draga naša s. M. Tarzicija! Hvala Ti za sve što si činila za Crkvu, zajednicu i Družbu, svećenike i mještane Praputnjaka. Neka ti ova praputnjarska zemlja bude laka, a život u zajedništvu s Bogom, nagrada za svaku molitvu i učinjeno dobro djelo. Moli za nas i zagovaraj pred Božjim lice da ovo mjesto duhovno ne klone i izmoli nam svetih sestara.

Počivala u miru Božjem.


s. Janjka Mazić

s. Vinka Vugdelija


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: