Sestra M. VJEKOSLAVA (Marija) VUKOVIĆ

  Rođena 18. studenoga 1924. u Jesenicama kod Omiša

Umrla 27. studenoga 2020. u Kući matici, u Zagrebu

 

Sestra Marija Vjekoslava Vuković rođena je 18. studenoga 1924. u mjestu Jesenice kod Omiša od pobožnih, duboko vjerničkih roditelja Stipe i Ane, rođene Trgo. Otac je bio pomorac, a majka domaćica. Primili su od Boga brojnu djecu i sve su ih kršćanski odgajali poukom, molitvom, odlaskom u crkvu na svetu misu, a najviše primjerom svoga čestitog, bogobojaznog života.

Djevojčici, koja je druga rođena, dali su na krštenju ime Marija da joj nebeska Majka Marija bude cijeli život uzor i zaštitnica. Bistru i živahnu djevojčicu Mariju roditelji su nakon osnovne škole poslali na daljnje školovanje sestrama milosrdnicama. Pohađala je Realnu gimnaziju sestara milosrdnica u Zagrebu i stanovala u sestarskom Internatu. Promatrala je sestre i zavoljela njihov način života i služenja Bogu molitvom i radom među djecom, mladima i bolesnicima pa je izrazila želju da i ona bude redovnica.

Primljena je u Družbu sestara milosrdnica u Zagrebu nakon mature, 10. kolovoza 1944. godine. U tijeku II. svjetskog rata, za vrijeme kandidature, upoznata je sa svime što se događalo na planu Družbe, kako su iz dana u dan oduzimane i zatvarane škole, bolnice, Dječji i starački domovi sestara milosrdnica, neke su sestre već bile ubijene, a druge odvedene u zatvore – iako bez krivnje i sudskog procesa. Unatoč tako nepovoljnoj situaciji Marija Vuković je 14. kolovoza 1945. godine, s još četiri odvažne djevojke, obukla redovničko odijelo, dobila redovničko ime sestra Marija Vjekoslava i započela novicijat, tj. pripremu za polaganje zavjeta.

Privremene zavjete položila je 15. kolovoza 1946. godine u Zagrebu, a doživotne 15. kolovoza 1950. u Splitu, jer je po potrebi službe 15. ožujka 1947. premještena u Splitsku provinciju i zaposlena dvije godine u Mostaru. U jesen 1949. s druge dvije sestre upisala je studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. No, prije završetka studija, jer se u svojoj velikodušnosti javila za misije, otišla je u Argentinu.

Dana 1. prosinca 1954. godine (točno prije 66 godina) s još sedam sestara stigla je u Buonos Aires u Argentini. Bila je spremna i voljna raditi sve što joj bude povjereno. Nakon par mjeseci učenja jezika povjerena joj je služba prefekte (tj. odgojiteljice i odgovorne osobe) u Internatu djevojaka srednje škole. Djevojke su uglavnom bile iz hrvatskih obitelji čiji su roditelji bili primorani napustiti Domovinu i otići u tuđinu. Veliki broj izbjeglica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine useljavao se u Argentinu. Ljudi su se trebali brzo snaći, početi raditi da bi prehranili obitelj, školovati djecu, pa su ih smještali u konvikt – internat da budu na sigurnom i idu u školu.  Stoga im je s. M. Vjekoslava Vuković bila kao od Boga poslana pomoć. Vrlo komunikativna i vješta u ophođenju s ljudima s lakoćom je uspostavljala kontakte s djevojkama, stvarala sretno i odgovorno ozračje, prihvaćala ih i vodila u odrastanju kao majka, a pomagala je i obiteljima da se lakše snađu u novoj sredini. Poštivali su je i voljeli i učenice i roditelji. U međuvremenu i sama se doškolovala u Argentini. Do danas se mnogi stariji sjećaju s. M. Vjekoslave i pitaju za nju. Ostavila je duboki trag među našom emigracijom u Buenos Airesu.

Zbog potrebe učiteljice  u Urugvaju premještena je u grad Migues, za učiteljicu i kućnu poglavaricu, pomažući također u župnom pastoralu, u župnoj katehezi i radu s obiteljima. Uvijek vedra, poletna, zauzeta za pomoć u svakoj potrebi, s. M. Vjekoslava je spremno i uspješno rješavala razne nedaće. Stalno je razvijala svoj misijski duh, osluškivala potrebe ljudi i nije štedjela ni snage, ni vremena, a niti zdravlja da bi pritekla u pomoć, savjetovala i pomagala ljudima u rješavanju njihovih problema. Radila je svim žarom u Miguesu, a onda su joj poglavari povjerili odgovornu službu kućne poglavarice u družbinom Zavodu „Annunciacion de Maria“ u Buenos Airesu.  Nakon rada u jednoj seoskoj župi i pučkoj školi trebalo je preuzeti vodstvo Zavoda sa školama u velegradu, među ljudima drugačijih nazora i stila života. Sestra Marija Vjekoslava svojim misijskim duhom, vedrinom i vrlinama prave sestre milosrdnice, nastavlja zauzeti rad s djecom, roditeljima, a sada i s profesorima kojima je bila nadležna. Uvijek pristupačna i spremna razumjeti i podržati inicijative, uz pomoć dobrotvora, nakon tri godine pokrenula je gradnju i proširenje škole te podizanje standarda u Zavodu, kako bi bio na nivou svakog drugog zavoda u onoj gradskoj četvrti. Nastojala je i ovdje biti prisutna u Hrvatskoj zajednici Buenos Airesa, osobito na crkvenim i patriotskim slavljima, što su tamošnji Hrvati nadasve cijenili.

Godine 1972. imenovana je savjetnicom i tajnicom provincijalne poglavarice u Argentini tako da je od tada trebala još više brinuti o potrebama cijele Provincije, a ne samo jedne škole ili zavoda, što je s. M. Vjekoslava radosno i zdušno činila. Ali kao misionarka našla je uvijek vremena za posjet obiteljima, bolesnima i osamljenima, da ih ohrabri, uputi k Bogu i poveže s drugim ljudima koji im mogu dodatno pomoći.

Nakon 21 godine zauzetog misijskog rada u Argentini i Urugvaju poglavari povjeravaju s. M. Vjekoslavi novu službu u Rimu. Imenovana je delegatom i kućnom poglavaricom u zajednici Delegature, gdje su tada smještene osnovna škola, Dječji vrtić i Dom za starije i nemoćne gospođe.  Sestra M. Vjekoslava zatvara svoj misijski rad i 31. 10. 1975., sa smiješkom na licu, dolazi u Rim i brzo se snalazi u novim dužnostima i u novoj sredini. Poslije šestogodišnjeg mandata u Rimu 15. svibnja 1982. godine povjerena joj je služba kućne poglavarice u Kotoru, u Crnoj Gori, gdje su tada sestre radile u Kotorskoj bolnici, u župi i u katedrali. Uspješno i zauzeto vodila je zajednicu na dobro sestara i kotorske katoličke dijaspore.

Na Skupštini Družbe 3. rujna 1987. izabrana je za vrhovnu savjetnicu i preselila se u Zagreb. Idućih šest godina s osobitom ljubavlju i zauzetošću pomagala je vrhovnoj poglavarici u vodstvu cijele Družbe, posebno u komunikaciji s Argentinskom provincijom i Rimskom delegaturom. Za vrijeme obnašanja službe vrhovne savjetnice bila je i članica Vijeća za ekumenizam pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, aktivno je sudjelovala u radu Vijeća i „kao promatrač“ na Simpoziju europskih biskupa u Rimu 1996. godine.

Nakon ovih službi, od ožujka 1999. godine, radila je u Biblioteci Kuće matice u Zagrebu, uredila i ispisala veliki katalog knjiga.

Od 1. svibnja 2010. nalazi se u Kućnoj bolnici među starijim i nemoćnim sestrama, zahvaljujući i slaveći Gospodina za veliku dobrotu kojom je vodio i krijepio njezin život i rad i što je mogla na svim područjima i u svim povjerenim službama vršiti volju Božju.

Umrla je u Zagrebu, u Kući matici, na blagdan Blažene Djevice Marije Bezgrješne od Čudotvorne medaljice 27. studenoga 2020. Vjerna Marijina učenica i službenica, koja je djeci i odraslima podijelila bezbrojne medaljice, pošla je Gospi ususret na njezin blagdan od Čudotvorne medaljice.

Hvala Vam s. M. Vjekoslava za uzoran život i veliki primjer dobre, skromne i poslušne redovnice. Bili ste takvi u krugu svoje obitelji i u svim zajednicama sestara milosrdnica u kojima ste djelovali. Članovi Vaše velike obitelji imali su osobito poštovanje prema Vama i tražili Vaš savjet u donošenju glavnih obiteljskih odluka. Na Vaš savjet i odluke oslanjala se i vrhovna poglavarica i sestre u zajednicama u kojima ste djelovali. A sada zagovarajte i za svoju obitelj i za sve sestre milosrdnice, posebno za Argentinsku provinciju, Rimsku delegaturu, Kuću maticu i za sve sestre među kojima ste živjeli i djelovali.

A Ti joj Gospodine udijeli vječnu nagradu među svetima svojim, jer je to jedino za čim je slobodnim, ni o što navezanim, srcem čeznula.

Počivala u miru Božjem!  Amen!

---