Sestra M. VJEKOSLAVA (Marija) VUKOVIĆ

  Rođena 18. studenoga 1924. u Jesenicama kod Omiša

Umrla 27. studenoga 2020. u Kući matici, u Zagrebu

 

Sestra Marija Vjekoslava Vuković rođena je 18. studenoga 1924. u mjestu Jesenice kod Omiša od pobožnih, duboko vjerničkih roditelja Stipe i Ane, rođene Trgo. Otac je bio pomorac, a majka domaćica. Primili su od Boga brojnu djecu i sve su ih kršćanski odgajali poukom, molitvom, odlaskom u crkvu na svetu misu, a najviše primjerom svoga čestitog, bogobojaznog života.

Djevojčici, koja je druga rođena, dali su na krštenju ime Marija da joj nebeska Majka Marija bude cijeli život uzor i zaštitnica. Bistru i živahnu djevojčicu Mariju roditelji su nakon osnovne škole poslali na daljnje školovanje sestrama milosrdnicama. Pohađala je Realnu gimnaziju sestara milosrdnica u Zagrebu i stanovala u sestarskom Internatu. Promatrala je sestre i zavoljela njihov način života i služenja Bogu molitvom i radom među djecom, mladima i bolesnicima pa je izrazila želju da i ona bude redovnica.

Primljena je u Družbu sestara milosrdnica u Zagrebu nakon mature, 10. kolovoza 1944. godine. U tijeku II. svjetskog rata, za vrijeme kandidature, upoznata je sa svime što se događalo na planu Družbe, kako su iz dana u dan oduzimane i zatvarane škole, bolnice, Dječji i starački domovi sestara milosrdnica, neke su sestre već bile ubijene, a druge odvedene u zatvore – iako bez krivnje i sudskog procesa. Unatoč tako nepovoljnoj situaciji Marija Vuković je 14. kolovoza 1945. godine, s još četiri odvažne djevojke, obukla redovničko odijelo, dobila redovničko ime sestra Marija Vjekoslava i započela novicijat, tj. pripremu za polaganje zavjeta.

Privremene zavjete položila je 15. kolovoza 1946. godine u Zagrebu, a doživotne 15. kolovoza 1950. u Splitu, jer je po potrebi službe 15. ožujka 1947. premještena u Splitsku provinciju i zaposlena dvije godine u Mostaru. U jesen 1949. s druge dvije sestre upisala je studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. No, prije završetka studija, jer se u svojoj velikodušnosti javila za misije, otišla je u Argentinu.

Dana 1. prosinca 1954. godine (točno prije 66 godina) s još sedam sestara stigla je u Buonos Aires u Argentini. Bila je spremna i voljna raditi sve što joj bude povjereno. Nakon par mjeseci učenja jezika povjerena joj je služba prefekte (tj. odgojiteljice i odgovorne osobe) u Internatu djevojaka srednje škole. Djevojke su uglavnom bile iz hrvatskih obitelji čiji su roditelji bili primorani napustiti Domovinu i otići u tuđinu. Veliki broj izbjeglica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine useljavao se u Argentinu. Ljudi su se trebali brzo snaći, početi raditi da bi prehranili obitelj, školovati djecu, pa su ih smještali u konvikt – internat da budu na sigurnom i idu u školu.  Stoga im je s. M. Vjekoslava Vuković bila kao od Boga poslana pomoć. Vrlo komunikativna i vješta u ophođenju s ljudima s lakoćom je uspostavljala kontakte s djevojkama, stvarala sretno i odgovorno ozračje, prihvaćala ih i vodila u odrastanju kao majka, a pomagala je i obiteljima da se lakše snađu u novoj sredini. Poštivali su je i voljeli i učenice i roditelji. U međuvremenu i sama se doškolovala u Argentini. Do danas se mnogi stariji sjećaju s. M. Vjekoslave i pitaju za nju. Ostavila je duboki trag među našom emigracijom u Buenos Airesu.

Zbog potrebe učiteljice  u Urugvaju premještena je u grad Migues, za učiteljicu i kućnu poglavaricu, pomažući također u župnom pastoralu, u župnoj katehezi i radu s obiteljima. Uvijek vedra, poletna, zauzeta za pomoć u svakoj potrebi, s. M. Vjekoslava je spremno i uspješno rješavala razne nedaće. Stalno je razvijala svoj misijski duh, osluškivala potrebe ljudi i nije štedjela ni snage, ni vremena, a niti zdravlja da bi pritekla u pomoć, savjetovala i pomagala ljudima u rješavanju njihovih problema. Radila je svim žarom u Miguesu, a onda su joj poglavari povjerili odgovornu službu kućne poglavarice u družbinom Zavodu „Annunciacion de Maria“ u Buenos Airesu.  Nakon rada u jednoj seoskoj župi i pučkoj školi trebalo je preuzeti vodstvo Zavoda sa školama u velegradu, među ljudima drugačijih nazora i stila života. Sestra Marija Vjekoslava svojim misijskim duhom, vedrinom i vrlinama prave sestre milosrdnice, nastavlja zauzeti rad s djecom, roditeljima, a sada i s profesorima kojima je bila nadležna. Uvijek pristupačna i spremna razumjeti i podržati inicijative, uz pomoć dobrotvora, nakon tri godine pokrenula je gradnju i proširenje škole te podizanje standarda u Zavodu, kako bi bio na nivou svakog drugog zavoda u onoj gradskoj četvrti. Nastojala je i ovdje biti prisutna u Hrvatskoj zajednici Buenos Airesa, osobito na crkvenim i patriotskim slavljima, što su tamošnji Hrvati nadasve cijenili.

Godine 1972. imenovana je savjetnicom i tajnicom provincijalne poglavarice u Argentini tako da je od tada trebala još više brinuti o potrebama cijele Provincije, a ne samo jedne škole ili zavoda, što je s. M. Vjekoslava radosno i zdušno činila. Ali kao misionarka našla je uvijek vremena za posjet obiteljima, bolesnima i osamljenima, da ih ohrabri, uputi k Bogu i poveže s drugim ljudima koji im mogu dodatno pomoći.

Nakon 21 godine zauzetog misijskog rada u Argentini i Urugvaju poglavari povjeravaju s. M. Vjekoslavi novu službu u Rimu. Imenovana je delegatom i kućnom poglavaricom u zajednici Delegature, gdje su tada smještene osnovna škola, Dječji vrtić i Dom za starije i nemoćne gospođe.  Sestra M. Vjekoslava zatvara svoj misijski rad i 31. 10. 1975., sa smiješkom na licu, dolazi u Rim i brzo se snalazi u novim dužnostima i u novoj sredini. Poslije šestogodišnjeg mandata u Rimu 15. svibnja 1982. godine povjerena joj je služba kućne poglavarice u Kotoru, u Crnoj Gori, gdje su tada sestre radile u Kotorskoj bolnici, u župi i u katedrali. Uspješno i zauzeto vodila je zajednicu na dobro sestara i kotorske katoličke dijaspore.

Na Skupštini Družbe 3. rujna 1987. izabrana je za vrhovnu savjetnicu i preselila se u Zagreb. Idućih šest godina s osobitom ljubavlju i zauzetošću pomagala je vrhovnoj poglavarici u vodstvu cijele Družbe, posebno u komunikaciji s Argentinskom provincijom i Rimskom delegaturom. Za vrijeme obnašanja službe vrhovne savjetnice bila je i članica Vijeća za ekumenizam pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, aktivno je sudjelovala u radu Vijeća i „kao promatrač“ na Simpoziju europskih biskupa u Rimu 1996. godine.

Nakon ovih službi, od ožujka 1999. godine, radila je u Biblioteci Kuće matice u Zagrebu, uredila i ispisala veliki katalog knjiga.

Od 1. svibnja 2010. nalazi se u Kućnoj bolnici među starijim i nemoćnim sestrama, zahvaljujući i slaveći Gospodina za veliku dobrotu kojom je vodio i krijepio njezin život i rad i što je mogla na svim područjima i u svim povjerenim službama vršiti volju Božju.

Umrla je u Zagrebu, u Kući matici, na blagdan Blažene Djevice Marije Bezgrješne od Čudotvorne medaljice 27. studenoga 2020. Vjerna Marijina učenica i službenica, koja je djeci i odraslima podijelila bezbrojne medaljice, pošla je Gospi ususret na njezin blagdan od Čudotvorne medaljice.

Hvala Vam s. M. Vjekoslava za uzoran život i veliki primjer dobre, skromne i poslušne redovnice. Bili ste takvi u krugu svoje obitelji i u svim zajednicama sestara milosrdnica u kojima ste djelovali. Članovi Vaše velike obitelji imali su osobito poštovanje prema Vama i tražili Vaš savjet u donošenju glavnih obiteljskih odluka. Na Vaš savjet i odluke oslanjala se i vrhovna poglavarica i sestre u zajednicama u kojima ste djelovali. A sada zagovarajte i za svoju obitelj i za sve sestre milosrdnice, posebno za Argentinsku provinciju, Rimsku delegaturu, Kuću maticu i za sve sestre među kojima ste živjeli i djelovali.

A Ti joj Gospodine udijeli vječnu nagradu među svetima svojim, jer je to jedino za čim je slobodnim, ni o što navezanim, srcem čeznula.

Počivala u miru Božjem!  Amen!


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: