Sestra MONIKA (Ivka) BAKRAN

Rođena 28. kolovoza 1930. u Gusakovcu, Gornja Stubica

Umrla 22. ožujka 2020. u Kući matici, u Zagrebu

 

Sestra Monika ugledala je svijet u lijepom brežuljkastom kraju Hrvatske za ljetnih vrućina 28. kolovoza 1930. godine. Njezini roditelji Tomo i Bara rođena Blagec, primili su ju kao Božji dar ali s njime i zadatak povjeren njihovoj obitelji da rade i ulažu sve svoje ljudske i kršćanske sposobnosti u njezin rast i razvoj u zdravu i vedru osobu. Nekoliko dana nakon rođenja krštena je u župi Sv. Jurja u Gornjoj Stubici. Odrastala je i živjela u pravom kršćanskom duhu, što je u svome pismu i preporuci za samostan napisao tadašnji župnik Gornje Stubice Josip Šimecki: „Djevojka je dobra i vrlo pobožna i kao takva poznata u svom rodnom kraju. Majka joj je umrla, a otac kao i cijela kuća pobožan je i vrijedan“. Zato preporuča da ju samostan primi.

Sazrijevajući s unutarnjim poticajima da se sasvim Bogu posveti, u svojoj 20. godini života došla je do spoznaje i odluke da pokuca na vrata Sestara milosrdnica u Zagrebu i sa župnikovom preporukom u ruci zamolila je da bude primljena.

I doista, Ivka Bakran primljena je u Družbu sestara milosrdnica 18. lipnja 1952. godine. Novicijat je započela 14. kolovoza 1953. i dobila redovničko ime s. Monika. Prve zavjete položila je 15. kolovoza 1954. a doživotne 15. kolovoza 1960. Poslije položenih prvih zavjeta pomagala je u Kući matici te, kao i mnoge druge mlađe sestre u to vrijeme, učila je i polagala više razrede osnovne škole do završene osmoljetke. Nakon toga obavljala je godinu i pol kućanske poslove u Ljubešćici, zatim je jednu godinu radila u Bolnici u Plehanu, gdje se ujedno i liječila jer se i sama naglo razboljela.

Iz Plehana je 31. listopada 1959. godine premještena u Vrbas, u Vojvodinu, i zaposlena u tamošnjoj Općoj bolnici. U Vrbasu je završila Bolničku školu, a 1968. uz rad završila je i Srednju medicinsku školu. S velikom ljubavlju i pažnjom posluživala je bolesnike i kao glavna sestra psihijatrije činila je sve što je mogla za njihovo dobro. Liječili su se u toj bolnici bolesnici svih narodnosti bivše Jugoslavije. Komunističke vlasti dopustile su sestrama raditi u Vojvodini, Srbiji i Crnoj Gori u redovničkom odijelu, za razliku od Hrvatske gdje su se mogle zaposliti samo u građanskom odijelu. No, kad su sestre došle raditi u Vrbas, općina je tražila da potpišu kako u bolnici neće širiti vjerski utjecaj. Ta je zabrana vrijedila i za sve sestre koje su se kasnije tamo zaposlile. 

Sestre milosrdnice svjedočile su ipak svojim životom, radom i dobrotom svoju vjeru i posvećenost Gospodinu i tako govorile bez riječi ili tek kojim poticajem i tihom skrivenom preporukom na kajanje i sakramente. Kroz sve to vrijeme komunizma bile su svijetla oaza za tamošnje malobrojne katolike i toplo ljudsko srce za sve bolesnike. Zato su ih ljudi voljeli, cijenili i poštivali kao katoličke redovnice.

S. Monika provela je u Vrbasu cijeli svoj radni vijek, sve do ulaska u mirovinu 1992. godine. Išla je zatim u Požegu i radila kućanske poslove. Oslabljenih snaga, premještena je 2010. godine u Kuću maticu u Zagreb, i u Kućnoj bolnici pomagala i molila sve dok i sama nije postala potrebna pomoći drugih sestara.

Umrla je prirodnom smrću u Kućnoj bolnici 22. ožujka 2020. u 7:30 sati, između dva jaka potresa kad se u Zgrebu sve potreslo i rušilo i tlo podrhtavalo, i svi smo bili u pogibelji po život. 

Neka joj Gospodinovo milosrdno lice bude vječna nagrada za sve dobro što je činila, napore i križeve što ih je kroz život nosila.

Počivala u miru Božjem.

Zbog opasnosti širenja za sad neizlječivog koronavirusa i zabrane kretanja ljudi, sprovod je, kao nikad do sada, obavljen na Mirogoju uz posebnu propusnicu samo u prisutnosti svećenika i tri sestre.


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: