Sestra PAULILA (Stojka) MUCIĆ

Rođena 24. listopada 1924. u Humcu, općina Ljubuški, BiH

Umrla 25. listopada 2021. u Zagrebu

 

Svidjelo se Gospodinu našu s. Paulilu Mucić, nakon duga i plodna ovozemaljskog života pozvati k sebi, a njezin životni put započeo je 24. listopada 1924. godine u selu Humac, Općina Ljubuški, u Bosni i Hercegovini, kad se ocu Cvitanu i majci Anđi, rođenoj Bošnjak, rodila djevojčica Stojka, kao drugo, od četvero djece u obitelji. Rasla je u katoličkom okruženju te pohađala osnovnu školu kod sestara milosrdnica u Ljubuškom. Već u ranom djetinjstvu prije osnovne škole, prema ondašnjim običajima, primila je sakramente kršćanske inicijacije za koje se žarko pripremala i djetinju dušu otvarala Božjoj milosti.

Promatrajući lijepe primjere kršćanskog svjedočenja, posebno život i rad sestara milosrdnica u Ljubuškom, u ranoj se dobi u njoj rodila želja da postane redovnica. Sve se više zadržavala uz sestre, upijala njihov duh služenja s mišlju da i sama postane takva. I doista, izmolila je od roditelja dopuštenje da tijekom ljetnih praznika već kao krhka djevojčica sudjeluje u životu i radu sestara, od nizanja duhana do izrade ručnih radova. U svemu se odlikovala marljivošću i bistrinom shvaćanja. Nakon trećeg razreda pučke škole smogla je snagu stupiti pred Provincijalnu poglavaricu, koja se našla u pohodu sestrama, i prije nego što je rekla roditeljima, izustiti svoju veliku želju – da postane redovnica. Unatoč prvotnom protivljenju roditelja, nakon 4. razreda osnovne škole nastavila je školovanje kod časnih sestara milosrdnica u Ljubuškom te pohađala stručnu školu i vlastitim radom priskrbljivala sredstva za svoje obrazovanje.

Božja providnost se pobrinula za nju te je s pozivom iz Zagreba doživjela novi korak k ispunjenju svojih čežnja. Trenutak rastanka od obitelji, rodbine i rodnog kraj opisuje dirljivim riječima: „Još nekoliko dana sam se spremala i predzadnji dan otišla sam kući da se još jednom vidim sa svojim susjedima, braćom i sestrom i da još jednom vidim svoj mili roditeljski dom“. U pratnji roditelja stigla je k sestrama u Ljubuški te se oprostila od njih i spremno krenula k svome cilju – da u Zagrebu pristupi bližoj pripremi za redovnički život.

S dolaskom u Zagreb, 8. srpnja 1941. godine i ulaskom u postulaturu slijede godine ispunjenja njezinih čežnja: ulazak u novicijat, 1942. godine, prvi sveti zavjeti 1943. i doživotni zavjeti 1946. godine. Kao vrsnoj švelji od prvih dana povjeravane su joj upravo te dužnosti koje je kako sama kaže uvijek nastojala vršiti „vesela srca i s dobrom nakanom na slavu Božju“, ne izostavljajući brigu za svoj duhovni napredak. Da je tako željela govori i zabilješka u njezinu Životopisu: „Odsad ću nastojati da se što više popravim i u krepostima učvrstim, a u svemu tome neka mi bude u pomoći dragi Bog i Njegova sveta Majka, čijoj se pomoći nadam, da budem dobra cijeli svoj život“.  Nastojala je sve počinjati i završavati s Božjim imenom na usnama, vršeći Njemu na slavu dužnosti svoga zvanja. Bogu je posvećivala svoj rad i odmor, a napose trenutke povučenosti u molitvi. Kao marljiva švelja, dobra susestra i predstojnica, nastojala je svoje službe vršiti vesela srca na više postaja redovničkog služenja. Radila je u Kući Matici, u Lužnici, Dječačkom i Bogoslovnom sjemeništu, u Mariji Bistrici te Požegi i ponovno u Dječačkom sjemeništu na Šalati. Nakon svih tih postaja umorna, ali vedra vraća se u Kuću Maticu, gdje je u trpljenju i molitvi tiho sagorijevala do trenutka smrti 25. listopada 2021. godine, kada je prekinuta nit njezina života, ali ne zauvijek jer s. Paulila je čvrsto vjerovala da njezin Izbavitelj živi i da će s Njime uskrsnuti u Onaj dan.

Opraštajući se nad otvorenim grobom od naše drage s. Paulile, zahvalile smo Bogu za dio ovozemaljskog puta što smo ga prošle s njome, kao i za sve dobro i plemenito posijano na stazama njezina redovničkog služenja i svjedočenja. Neka joj dobri Bog bude milosrdan sudac da oslobođena svake krivnje uđe u radost nebeskog zajedništva te primi nagradu za svoja dobra djela. Pokoj vječni daruj joj Gospodine!

 

Oproštajnu riječ priredila: s. M. Ines Tutić


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: