Cvjetnica s Papom u Rimu

Cvjetnica uvodi u Veliki tjedan, tjedan Isusove muke. Svečanom procesijom s maslinovim, palminim i drugim grančicama spominjemo se svečanog Isusova ulaska u Jeruzalem ili bolje: svečanog Isusova prijelaza s ovoga svijeta k Ocu po smrti i uskrsnuću. Tako je bilo i ove nedjelje u Rimu, na Trgu sv. Petra. Svečano, radosno, Trg je odisao radošću prisutnih, a bilo nas je sa svih strana svijeta. Bilo je i puno Hrvata, mladih. Na stotine tisuća ljudi, hodočasnika koji su došli, zajedno s Petrom naših dana, papom Franceskom proslaviti Nedjelju muke Gospodnje. Svi su nosili palmine ili maslinove grančice. Svečana procesija s mnogobrojnim biskupima, kardinalima, svećenicima, posvećenim osobama, vjernicima laicima te s Papom uputila se u svečani hod od Bazilike sv. Petra do obeliska na središtu Trga gdje je Sveti Otac blagoslovio maslinove i palmine grančice te prisutni puk. Papa je u procesiji išao papamobilom, ali se na povratku prema Bazilici uputio hodočasnički, pješice. Tada je uslijedilo misno slavlje, čitanja, prekrasno pjevanje psalma te svečano pjevanje Muke Gospodnje, bilo je doista prekrasno, dostojanstveno. A onda homilija. Papa nam se, kao i obično ovih dana, obratio spontano, jednostavno, ali sa srcem, s ljubavlju, temperamento, kratko, ali s mislima koje nose i podržavaju hod, koje daju nadu. Papinu homiliju prenosim u cijelosti:

Draga braćo i sestre!

Isus ulazi u Jeruzalem. Mnoštvo učenika ga prati na slavlje, prostirali su haljine pred njim, govori se o čudesima koje je činio, diže se krik pohvale: “Blagoslovljen Kralj, onaj koji dolazi u ime Gospodnje. Na nebu mir! Slava na visinama!” (Lk. 19,38).

Narod, proslava, pohvale, blagoslov, mir : jedna radosna atmosfera u kojoj se diše. Isus je probudio u srcu toliko nade, posebno među skromni, jednostavni, siromašni, zaboravljen, u onima na koje svijet ne računa. On je bio u stanju razumjeti ljudske bijede, pokazao je lice Božje milosti i prignuo se da izliječi tijelo i dušu.

To je Isus To je njegovo srce koje nas gleda sve, koje gleda naše bolesti, naše grijehe. Velika je ljubav Isusova. I tako ulazi u Jeruzalem s tom ljubavi, i gleda na sve nas. To je prekrasan prizor: pun svjetla – svjetlo Isusove ljubavi, ljubavi njegova srca – radosti i slavlja.

Na početku mise to smo ponovili također i mi. Mahali smo našim palmama. I mi smo također prihvatili Isusa, i mi smo izrazili radost da ga pratimo, da ga upoznamo iz bliza, prisutan je u nama i među nama, kao prijatelj, kao brat, također kao kralja, to jest kao sjajni svjetionik našeg života. Isus je Bog, ali se ponizio da hoda s nama. To je naš prijatelj, naš brat. Ovdje nas prosvjetljuje na putu. I tako smo ga danas primili. I to je prva riječ koju vam želim reći: radost! Nikad nemojte biti muškarci i žene tužni bez radosti: kršćanin to nikada ne može biti! Ne predajte se nikada malodušnosti! Naša se radost ne rađa iz posjedovanja mnogih stvari, ali se rađa iz istinskog susreta s jednom Osobom: Isus, koji je među nama, rađa se iz spoznaje da s njim nikada nismo sami, čak i u teškim trenucima, čak i kada se naš životni put susreće s problemima i preprekama koje se čine nepremostive, a mnoge su! U tom trenutku dolazi neprijatelj, dolazi đavao, puno puta prerušen u anđela, i podmuklo nam govori svoju riječ. Nemojte ga slušati! Mi slijedimo Isusa! Mi ga pratimo, slijedimo Isusa, ali iznad svega znamo da On prati nas i nosi nas na svojim ramenima: ovdje je naša radost, nada koju moramo unositi u ovaj naš svijet. I molim vas, ne dopustite da vam ukradu nadu! Onu koju nam daje Isusa

2. Druga riječ koju vam želim reći. Zašto je Isus ušao u Jeruzalem, ili možda bolje: kako ulazi u Jeruzalem? Mnoštvo ga pozdravlja kao Kralja. A on se ne protivi, ne ušutkava ih (usp. Lk 19,39-40). No, kakav kralj je Isus? Pogledajmo: jaše na magaretu, nema pratnju koja ga slijedi, nije okružen izvanjskim simbolima moći. Prihvaćaju ga skromni, ponizni, jednostavni, oni koji u Isusu vide nešto više; imati taj osjećaj vjere, koji kaže: To je Spasitelj. Isus ne ulazi u Sveti Grad da bi primio počasti pridržane zemaljskim kraljevima, koji imaju moć, koji dominiraju; ulazi da bi bio bičevan, da bi ga izvrijeđali i popljuvali, kao što navješta Izaija u prvom čitanju (usp. Iz 50,6); ulazi da bi primio krunu od trnja, štap, grimizni plašt, njegov kraljevstvo će biti predmet ismijavanja, ulazi da bi se uspeo na Kalvariju natovaren drvetom. Dakle, evo druge riječi: Križ. Isus ulazi u Jeruzalem da umre na križu.

I upravo tu blista njegovo biti Kralj od Boga: njegov kraljevski prijestol je drvo Križa! Mislim na ono što je Benedikt XVI. rekao kardinalima: Vi ste prinčevi, ali jednog Kralja koji je razapet. Toje prijestolje Isusa Krista. Isus preuzima na sebe križ… Zašto Križ? Zašto Isus uzima na sebe zlo, prljavštinu, grijehe svijeta, pa čak i naše grijehe, svih nas, i pere ih, pere ih svojom krvlju, svojim milosrđem, Božjom ljubalvju. Pogledajmo uokolo: kolike rane zlo nanosi čovječanstvu! Ratovi, nasilje, ekonomski sukobi koji utječu na one koji su najslabiji, žeđ za novcem, koji zatim nitko ne može ponijeti sa sobom, mora ga ostaviti. Moja baka je znala reći nama djeci: pokrov (mrtvački) nema džepove. Ljubiti novac, moć, korupciju, podjele, zločine protiv ljudskog života i protiv stvorenoga! I također – svatko od nas zna i poznaje – naše osobne grijhe: nedostatak ljubavi i poštovanja prema Bogu, prema bližnjemu i prema svemu stvorenom. I Isus je na križu osjetio sav teret zla i snagom Božje ljubavi ga je pobjedio, porazio ga je svojim uskrsnućem. To je dobro koje je Isus učinio za sve nas na prijestolju Križa. Kristov križ zagrljen s ljubavlju nikada ne dovodi do tuge, već do radosti, radosti jer smo spašeni i to je učinio na dan svoje smrti za nas.

3. Danas na ovom Trgu nalazi se mnoštvo mladih: već 28. godina na Cvjetnicu je Dan mladih! Evo treće riječi: mladi! Dragi mladi, vidio sam vas u procesiji, kad ste ulazili; pomislio sam da ste napravili feštu oko Isusa, mašući maslinovim grančicama, zamislio sam vas dok ste izvikivali njegovo ime i izražavali svoju radost što ste s njim! Vi imati jednu važnu ulogu u slavlju vjere! Vi nam donosite radost vjere i govorite nam da moramo živjeti vjeru s mladim srcem, uvijek: jedno mlado srce, čak i sa sedamdeset, osamdeset godina! Mlado srce! S Kristom srce nikada ne ostari! No, to svi znamo, a vi dobro znate da je Kralj kojega slijedimo i koji nas prati vrlo jednostavan: to je Kralj koji ljubi sve do kiža i koji nas uči služiti, ljubiti. Ne sramite se njegova Križa! Doista, zagrlite ga, shvatite da je to dar njega samoga, darivanje sebe samoga, da bismo izišli iz sebe samih, da imamo istinsku radost i da je ljubavlju Božjom On pobijedio zlo. Križ hodočasti svim kontinentima, svim ulicama svijeta! Nosite ga odgovarajući na Isusov poziv: “Idite i učinite mojim učenicima sve narode” (usp. Mt 28, 19), a to je tema Svjetskog dana mladih ove godine. Nosite ga i recite svima da je na križu Isus srušio pregradu (zid) neprijateljstva, koja razdvaja ljude i narode, i da je donio pomirenje i mir. Dragi prijatelji, i ja ću se također uputiti na putovanje s vama, od danas, stopama blaženoga Ivana Pavla II i Benedikta XVI. Mi smo sada blizu sljedeće faze ovog velikog hodočašća Križa. Gledam s radošću na sljedeći srpanj, u Rio de Janeiru!

Zakazao sam vam sastanak u najvećem gradu u Brazilu! Pripremite se dobro, iznad svega duhovno u vašim zajednici, jer ovaj susret je znak vjere za cijeli svijet. Mladi moraju reći svijetu: dobro je slijediti Isusa, dobro je ići s Isusom, dobra je Isusova poruka, dobro je izaći iz sebe, na periferije svijeta i donijeti Isusa! Tri riječi: radost, križ, mladi.

Zazovimo zagovor Djevice Marije. Da nas pouči radosti susreta s Kristom, ljubavi s kojom ga trebamo gledati ispod križa, entuzijazmu mladog srca s kojim ga trebamo slijediti u ovom Svetom tjednu i u cielo našem životu. Neka tako bude.

Po završetku misnog slavlja slijedio je kratki Papin nagovor za Angelus:

Draga braćo i sestre,

na završetku ovog slavlja, zazovimo zagovor Djevice Marije da nas prati u Velikom tjednu. Neka nam ona, koja je s vjerom slijedila svoga Sina sve do Kalvarije, pomogne ići za njim, noseći s vedrinom i ljubavlju svoj križ, da bismo s radošću prispjeli Uskrsu. Neka Djevica Žalosna bude potpora posebno onima koji proživljavaju teške situacije. Danas sam u mislima posebno sa osobama oboljelim od tuberkuloze, jer se danas slavi Svjetski dan borbe protiv te bolesti. Na poseban način Mariji povjeravam vas, predraga mladeži, i vaš put (hodočašće) prema Rio de Janeiru. Do viđenja do srpnja u Riju. Pripravite svoj duh i srce.

Svima želim sretan put!

Angelus Domini…

Prevela i priredila: S. Stjepanka Stanić

---