Što da ti prinesemo?

Objavljeno: 25. prosinca 2013.

Dok nas opterećuju tjeskoba i strah za život i našu sutrašnjicu, jer živimo svakodnevnicu prožetu ozračjem duboke krize prouzročene materijalističkim i ateiziranim ideološkim mentalitetom, nebeski nam anđeo po pastirima poručuje: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin”.

Doista, u Isusu Kristu dogodio se najsretniji susret Boga i čovjeka, neba i zemlje. On je tako na jedinstven način postao Božji dar cjelokupnom čovječanstvu i zauvijek otvorio mogućnost temeljitog susreta božanskog i ljudskog. Otuda po ljudima koji su dodirnuti Bogom, Bog se u svojoj djelotvornoj ljubavi daruje drugim ljudima.

No još nešto pripada slici Božića: darivanje. Naši božićni prikazi jaslica naširoko oslikavaju pastire koji razmišljaju o tome što bi mogli ponijeti sa sobom; što bi mogli darovati Novorođenom.

Jedan stari liturgijski himan Istočne crkve posvećen je istoj temi darivanja dajući mu veliku dubinu i značenje. On glasi: “Kriste, što da ti prinesemo, kad ćeš se za nas kao čovjek roditi na zemlji? Svako od stvorenjâ, koja su tvoje djelo, donosi ti uistinu svoje svjedočanstvo zahvalnosti:

anđeli svoju ljubav;

nebo zvijezdu;

mudraci svoje darove;

pastiri svoje divljenje;

zemlja svoju špilju;

pustinja jasle.

A mi ljudi prinosimo ti Djevicu i Majku!”

Marija je ljudski dar Kristu – ali to istodobno znači: Gospodin od čovjeka ne žel ništa drugo nego njega samoga. Bog od nas ne želi postotke, nego naše srce, naše cijelo biće. On želi našu vjeru, a iz vjere život, zatim iz života one darove o kojima će biti riječ na posljednjem sudu: hranu i odjeću siromasima, sućut i međusobnu ljubav, utješne riječi i utješnu nazočnost s progonjenima i utamničenima, napuštenima i izgubljenima.

Stoga s dubokom vjerom i u blagdanskoj radosti kličimo i čestitajmo si onom starom kolendarskom, poljičkom čestitkom: Domaćine na dobro ti došla Badnja večer, Božić, Stipanjdan, Ivandanj, Mladinci, Mlado lito, Vodokršće i sve vrime i godišće!




Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: