Što da ti prinesemo?
Objavljeno: 25. prosinca 2013.
Dok nas opterećuju tjeskoba i strah za život i našu sutrašnjicu, jer živimo svakodnevnicu prožetu ozračjem duboke krize prouzročene materijalističkim i ateiziranim ideološkim mentalitetom, nebeski nam anđeo po pastirima poručuje: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin”.
Doista, u Isusu Kristu dogodio se najsretniji susret Boga i čovjeka, neba i zemlje. On je tako na jedinstven način postao Božji dar cjelokupnom čovječanstvu i zauvijek otvorio mogućnost temeljitog susreta božanskog i ljudskog. Otuda po ljudima koji su dodirnuti Bogom, Bog se u svojoj djelotvornoj ljubavi daruje drugim ljudima.
No još nešto pripada slici Božića: darivanje. Naši božićni prikazi jaslica naširoko oslikavaju pastire koji razmišljaju o tome što bi mogli ponijeti sa sobom; što bi mogli darovati Novorođenom.
Jedan stari liturgijski himan Istočne crkve posvećen je istoj temi darivanja dajući mu veliku dubinu i značenje. On glasi: “Kriste, što da ti prinesemo, kad ćeš se za nas kao čovjek roditi na zemlji? Svako od stvorenjâ, koja su tvoje djelo, donosi ti uistinu svoje svjedočanstvo zahvalnosti:
anđeli svoju ljubav;
nebo zvijezdu;
mudraci svoje darove;
pastiri svoje divljenje;
zemlja svoju špilju;
pustinja jasle.
A mi ljudi prinosimo ti Djevicu i Majku!”
Marija je ljudski dar Kristu – ali to istodobno znači: Gospodin od čovjeka ne žel ništa drugo nego njega samoga. Bog od nas ne želi postotke, nego naše srce, naše cijelo biće. On želi našu vjeru, a iz vjere život, zatim iz života one darove o kojima će biti riječ na posljednjem sudu: hranu i odjeću siromasima, sućut i međusobnu ljubav, utješne riječi i utješnu nazočnost s progonjenima i utamničenima, napuštenima i izgubljenima.
Stoga s dubokom vjerom i u blagdanskoj radosti kličimo i čestitajmo si onom starom kolendarskom, poljičkom čestitkom: Domaćine na dobro ti došla Badnja večer, Božić, Stipanjdan, Ivandanj, Mladinci, Mlado lito, Vodokršće i sve vrime i godišće!
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: