Bezgrješno začeće Blažene Djevie Marije

Marija je slika i uzor Crkve! U svojoj pjesmi Veliča – Magnificat pjeva: „[…] Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne”.

Mogli bismo pitati Mariju: Gdje i kada je Bog učinio sve o čemu Marija govori, kada se to dogodilo? Odgovor nam opet daje Marije. To se događa svaki put kad dopustimo, poput nje, da Bog preko nas djeluje. Kad dopustimo da Bog uđe u naš život. To se dogodilo u Nazaretu, kada je Bog pogledao na neznatnu Službenicu svoju i uzvisio je da bude blagoslovljena među sinovima ljudskim. To se dogodilo na putu, bijegu, u Egipat kada je Marija bježala od moćnog Heroda koji je mislio da čvrsto stoji njegovo prijestolje.

Ti događaji o kojima Marija pjeva došli su u našu povijest, ali ne možemo ih zamijetiti ako povijest ne promatramo očima vjere. Ti događaji su ušli u našu povijest po Mariji koja je dopustila da Bog zahvati u njezin život, a preko nje u život svakoga čovjeka. Marija je povjerovala Božjoj riječi i u njoj je ta Božja Riječ postala osoba, tijelo.

Sveti Pavao izražava vjeru riječima: „A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene” (Gal 2,20). Vjera otvara vrata našeg srca i života Kristu. Jer: […] “po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti”, kaže Pavao (Ef 3,17). Vjera u našem srcu pripravlja stan Gospodinu, jer otvara vrata Kristu. Stoga je Marija slika i uzor Crkve i svakog vjernika. Marija je „vrata“ u personificiranom smislu. Kod proroka Ezekiela čitamo: „Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Svetišta, koja gledaju na istok: bijahu zatvorena. I reče mi Jahve: ‘Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih prođoh – zato neka budu zatvorena’”.

Sv. Ambrozije se pita: „Tko je ova vrata ako ne Marija? Zatvorena, jer je Djevica… Ova vrata su Marija koja je bila zatvorena, a kroz njih je prošao Krist“. Marija je, dakle, u isto vrijeme vrata otvorena i zatvorena: zatvorena za čovjeka, a otvorena Bogu; zatvorena za ljudsko, otvorena Božjem Duhu za Božje. Tako mora biti i s našim srcem. Trebali bismo ga otvoriti Bogu, a zatvoriti za sve ono ljudsko što u nama priječi božanski život.

Tako je „Crkva, govori Drugi vatikanski koncil, također djevica koja potpuno i čisto čuva vjeru zadanu Zaručniku te nasljedujući majku svojega Gospodina, snagom Duha Svetoga, djevičanski čuva cjelovitu vjeru, čvrstu nadu i iskrenu ljubav” (LG 64). Marija je prva koja je otvorila, štoviše širom otvorila Kristu vrata svoje vjere. „Vjerom je, piše sv. Augustin, ona začela, vjerom je rodila… Začela je u svom srcu po vjeri prije negoli je začela u svom tijelu“. Zato Augustin poziva na nasljedovanje Marije: „Majka Isusova nosi Isusa u svojoj utrobi, mi ga nosimo u srcu. Djevica je ostala trudna po Utjelovljenju Krista, naša srca su trudna po vjeri u Krista… Začinje Krista onaj koji vjeruje srcem na opravdanje, rađa Krista onaj tko ustima ispovijeda na spasenje… neka dakle po vjeri svijetle vaša djela“, zaključuje Augustin.

S. Stjepanka Stanić

---