Dr. Judith Reisman, komunikologinja i znanstvenica

Objavljeno: 7. veljače 2013.

U posljednje vrijeme u Hrvatskoj je goruće pitanje oko kojeg se lome koplja uvođenje spolnog odgoja u škole. Dok obje strane navode svoje razloge za i protiv „pitanja svih pitanja“, u Zagrebu je gostovala dr. Judith Reisman, američka znanstvenica, komunikolog te istaknuta osoba u razotkrivanju pedofilskih skandala.

Dr. Reisman, rođena 1935. poznati je američki protivnik porno-industrije, borac protiv pedofila i nasljeđa biologa, zoologa i seksologa Alfreda Kinseya i njegova instituta u Indijani. Članica je mnogih američkih i međunarodnih udruženja u vezi sa zdravljem, obitelji, društvom i medijima. Stalna je autorica u mnogim novinama i časopisima, višestruko nagrađivana u medijima i znanstvenim institucijama. Savjetnica je u vojnim, civilnim i sudskim pitanjima. Gostujuća je predavačica na mnogim fakultetima i sveučilištima te svjedok i stručni povjerenik mnogih povjerenstava, saslušanja, posebnih istraživača Vlade SAD-a. U znanstvenom radu, kao komunikolog, posvetila se istraživanju kako pornografske slike mijenjaju kemijsku strukturu ljudskog mozga i to na čovjekovu štetu.
Prema njezinim riječima u Hrvatsku je došla objasniti roditeljima djece koje se sve opasnosti kriju pod pojmom „spolni odgoj“. U svojim nastupima je često bila napadana, vrijeđana i ponižavana, ali nije odustala od svog jasnog stava: „Djeci treba dopustiti da budu djeca, a ne da prerano postanu seksualno aktivna. Spolni odgoj nije prilagođen mozgu male djece jer djeca nisu sposobna kritički razmišljati, pogotovu ona od 5, 6 ili 13 godina te se u njemu radi na hiperseksualizaciji mladih“.
Dr. Reisman je za vrijeme svog boravka u Hrvatskoj gostovala na Hrvatskom Katoličkom Radiju gdje je između ostaloga podijelila dojmove prvog dana boravka u Zagrebu kada je održala susret sa studentima Fakulteta političkih znanosti. Također je odgovarala na pitanja spolnog odgoja u školama, dječjoj intimi, farmaceutskim tvrtkama, pedofiliji…

Za početak možete li nam reći kako je protekao Vaš prvi dan u Zagrebu i Hrvatskoj, razgovor sa studentima i konferencija za novinare?

Moram biti pristojna, ja sam ipak gošća u vašoj zemlji, ali mogu reći da su vaši hrvatski mediji pokazali jako neprijateljsko ponašanje prema meni, susretala sam se s obiljem kleveta i laži koje su oni nemilosrdno iznosili o meni. Kao rezultat toga na predavanju na FPZ sami studenti su bili jako pristrani i teško su se koncentrirali na ono što ja govorim, stoga nisu ni pažljivo percipirali ono što sam govorila jer su na svaki način pokušali diskreditirati ono što im ja govorim.

Možete li kao žena, majka i znanstvenica reći kako gledate na spolni odgoj u školama?

Danas sam imala čast sa svojim kolegom Timothy Tateom sudjelovati na predavanju i premda mi imamo svoje određene različitosti u pogledima na neke stvari,on je istaknuo da ovakav odgoj, kakav se predlaže u školama, svakako mora biti primjeren djeci i nipošto se ne smije dovesti do konfuzija što će za djecu biti jako zbunjujuće. Ovako dizajniran program u Hrvatskoj će to upravo i postići. Zašto? Zato što je jedan od glavnih predstavnika i autora programa educiran na Kinsey institutu koji je zastupao i branio sve strašne politike koje su se pokazale pogubnima kod nas u Americi. Budete li ih i vi uveli imat ćete iste rezultate koje smo imali i mi. Mislim da je Hrvatska ipak u situaciji da se još može zaštitit,jer kako sam čula podatke vi imate još dosta niske stope pobačaja, spolnih bolesti i spolno prenosivih bolesti među djecom.

Prof. Reisman, je li moguće da je pitanje spolnog odgoja u školama političko pitanje, ali i pitanje financijske dobiti određenih krugova?

Vi ste u pravu. Mi u Americi imamo izraz „slijedi kuda novac ide“. Radi se o tome da smo danas došli do hiperseksualizacije djece. Nisu u pitanju samo bolesti i svi poremećaji koji iz toga izlaze,nego se doista radi o ogromnoj zaradi farmaceutske industrije. Malo se govori o tome da su u mnoge države uspjeli uvesti obvezna cjepiva protiv hepatitisa B, što je spolno prenosiva bolest, a roditelji to ne znaju. Ne znaju što su u kompleksu cjepiva koja djeca dobivaju u dojenačkoj dobi. Zatim se predlaže uvođenje cijepljenja protiv HPV virusa za djevojčice od 12 godina, a sada ima prijedloga da se to radi i za dječake. Dakle, riječ je o milijardama dolara koji se dobivaju preko obveznih cijepljenja. Rezultati su strašni,jer osim što je riječ o nepotrebnom cijepljenju,ono može imati negativne učinke na zdravlje djece, budući da se radi o dojenčadi koja još nema još dovoljno razvijene imunološke sustave. Usprkos svemu tome,djeca svejedno prerano ulaze u spolne odnose i sami često govore kako kupuju najjeftinije prezervative koji pucaju i to rezultira obično teškim posljedicama. Znamo i sami da kao odrasli se često susrećemo s ljudima koji se teško nose sa svojim spolnim životom što ih vodi u brojne probleme emotivne vrste, a sada pokušavamo takva ista iskustva nametati djeci koja se ne mogu nositi ni s tom razinom emocionalnih i drugih problema. Dakle,to je stvarno jako ozbiljno.

Prof. Reisman, u Vašim dokumentarnim filmovima i svjedočanstvima vidi se zapravo da je stradala dječja intima. Je li ovakvim načinom i govoru o spolnom odgoju zaista djeci ukradena intima? Što ste Vi kao novinar zaključili u svojim istraživanjima?

Moram reći da postoje mnogi znanstveni podaci o ovoj temi. Imate izvješća američke udruge psihologa i pedijatara od prije nekoliko godina u kojima se doista mnogo govori o seksualizaciji djece. Tu vidimo da zapravo kroz sve to čemu su djeca izložena, kroz marketing, kroz novine, glazbu, kroz sve te sadržaje koje vide da dolazi do pitanja pojam njihovog vlastitog identiteta, da se oni  pitaju kako se sada ja trebam ponašati i tko sam sada ja,jer djeca se zapravo uče ponašanju.

Kao što usvajaju jezike tako što čuju,tako usvajaju ponašanje. Oni odrastaju kroz oponašanja i na taj način,budući da žive u ovako hiperseksualiziranom svijetu,oni će pokušati oponašati sve što vide, ali nisu u stanju na taj način živjeti,jer nemaju kapaciteta da se s tim nose, jer su djeca.

Koje Vas je osobno iskustvo navelo na istraživanje seksualne revolucije, temelja Kinseyeva rada i slično?

Na kraju se sve uvijek svede na neku vrstu osobnoga iskustva. Bez obzira na to što se ja 35 godina bavim ovim poslom i područjem. Mnogo ljudi je danas potpuno ovisno o svojim seksualnim uvjerenjima i predrasudama. Moja kći je bila silovana kad je imala 10 godina i to je napravio jedan dječak od 13 godina koji je živio iznad nas. Ja nisam nikako mogla shvatiti kako se to moglo dogoditi. Kada sam razgovarala s njom,ona je rekla da je plakala i da je rekla kako to ne želi, ali on je rekao da je to sve u redu i da je ok,zato što je on to vidio u časopisu Playboy svoga oca koji je našao u sobi. Na kraju se ispostavilo da je to dijete već bilo prijavljivano i liječeno na terapijama zato što je zlostavljao svoga mlađeg brata i još djece, no nitko to u susjedstvu nije znao tada jer je zakon štitio maloljetnike. Moj prvi znanstveni i istraživački rad  je protekao iz tog događaja…

Preuzeto s:
Razgovarala: Tanja Popec
Katolički tjednik

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: