Ekskluzivno: Hrvatski franjevac i bivši Papin ispovjednik svjedoči o papi Franji

Objavljeno: 22. svibnja 2013.

U prvim postupcima i riječima novoizabranog Rimskog biskupa, kako oni koji su ispunili Trg svetog Petra, tako i oni koji su pratili događaj putem medija, mogli su vidjeti, procijeniti te doživjeti autentični duhovni užitak, poruku jednostavnog čovjeka predanog Božjoj volji. Vjerujem da predstavljanje pape Franje pokazuje da živi duboko ukorijenjen u onom Isusu koji mu je vjerojatno, kao i Petru, najintimnije prišapnuo ono pitanje „Ljubiš li me?“, a odgovor nije trebalo čekati i svi su ga mogli naslutiti.

U knjizi Djela apostolska imamo trag za razumijevanje: „Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio…“ (Dj 1,1). Poredak glagola – činio i učio – nije slučajan, štoviše, ima dubinsko značenje.

Čak se i narodna mudrost jasno referira na taj poredak: „Djela govore glasnije od riječi“. Ovaj jednostavan uvod omogućava vrednovanje značaja stavova kojima papa Franjo pečati i ovjerava izvorni evanđeoski korijen svojih riječi. Mi koji smo imali odnos i bliskost s donedavno nadbiskupom Buenos Airesa, i koji smo u tolikim prigodama slušali i koristili se njegovim homilijama, nismo previše iznenađeni stavovima niti njegovim izravnim, srdačnim i istodobno prodornim stilom. To je njegov način govorenja srcima ljudi, bez razlike.

Prirodno je da se mnogi pitaju za korijen ili okosnicu njegova stila koji toliko zadivljuje, ne samo one na Trgu svetog Petra, već i one koji ga slijede u najrazličitijim kutovima svijeta. Bit će mnoštvo mišljenja. Mediji sami, novine i časopisi ili oni sofisticiraniji, izriču panegirike novom papi i iznose tolike zanimljive stvari; međutim, iako valja cijeniti misiju medija, valjalo bi izbjegavati mrežu naivnog entuzijazma.

Iskustvo nas uči da oni koji danas uzdižu u nebesa, često sutra, iz ideoloških razloga, odjednom prijeđu na suprotnu stranu.

Dovoljno je pomisliti: što će se dogoditi kad Sveti Otac iznova utvrdi vrijednost svakog ljudskog života i izrekne jasno “ne” pobačaju? Što će se reći kad utvrdi da je jedini valjan brak onaj između muškarca i žene? I mnoga druga osjetljiva pitanja.

Tad će mnogi površni entuzijasti prijeći na drugu stranu i učiniti da osjeti težinu križa kojim se ne trguje nauštrb istine Evanđelja.

Duboko sam uvjeren da papa Franjo živi radost sa spokojem i da će znati nositi križ te iz njega pozivati na nadu koja ne razočarava.

Oni koji će iz nekog razloga doći u doticaj s njim, čut će s njegovih usana: „Molite za mene“.

I nedavno je, već kao papa, zamolio: „Molite za mene, da se ne umislim“. U toj jednostavnoj molbi sadržan je pojam autoriteta kao služenja. A kako čvrsto stoji na zemlji i ne živi u iluzijama, jako dobro zna da napast ne spava i da se blaga milosti nose u glinenim posudama. To je čisti ljudski i duhovni realizam. Vraćam se na pitanje koje je po mom sudu ključno za razumijevanje onog što Papa čini i govori: odakle mu dolazi smjelost postupaka, nježnost srca, radost služenja? Iz osobne percepcije to mi se čini jasnim.

Okosnicu iz koje se artikuliraju postupci i riječi treba tražiti i može je se prepoznati u njegovoj posvećenosti molitvi, u sposobnosti stajanja pred Svetohraništem, u intimnosti s Kristom, u bogatstvima kojima Isus ispunjava srca koja mu se otvaraju da bi ih osvijetlio, učvrstio i vodio.

Sjećam se kako je prigodom ređenja biskupa grada Azula, također isusovca, dok je u homiliji govorio o teškoćama, kad sve izgleda crno, dotičnog biskupa opomenuo: „Onda nauči guliti koljena pred Svetohraništem“. On, Isus, nikad ne razočara.

Jednostavnost u ophođenju, otvorenost srca, postojani stil, entuzijazam pronošenja Evanđelja svima, ljubav i nježnost prema najslabijima, nisu bogatstva koja padaju s neba, stječu se u intimnosti s Isusom, jedinim Učiteljem.

Molba da narod moli blagoslov za svog pastira prije no što on blagoslovi narod nije bila improvizacija. Snaga te molbe shvaćena je u molitvenoj tišini koja je spojila, u Kristu, srca vjernika i srce Pastira. Svi smo mogli opipati plodnost spoznaje da smo živi pripadnici Crkve.

Tu molbu: „Moli ili molite za mene“ ponavlja svaki put kad se oprašta od nekoga s kim se iz nekog razloga sastao.


Drugi postupak, koji ga za mene predstavlja u punom svjetlu, njegov je posjet zatvorenicima na Veliki četvrtak. Time je pokazao da će se njegova bliskost sa siromašnima, koja je ovdje u Buenos Airesu bila živi dio njegovih pastoralnih preokupacija, nastaviti i u Rimu.

Naravno da će sve što bude napravio i rekao kao Rimski biskup imati više odjeka iz lako shvatljivih razloga.

Prirasla mu je srcu, a to će opetovano pokazivati, tema nježnosti i milosrdnosti Božje.

Bez ikakve sumnje, u tom će smjeru biti mnogo više novih poruka od onih koje svi poznaju: „Bog se nikad ne umara od opraštanja, ali se mi ponekad umaramo od traženja oprosta“. To je papa Franjo kakvog ja poznajem. Uvjeren sam da će, čak i kad mu nove i opsežnije obaveze nametnu promjenu nekih formi, u suštini ostati isti.

On je zaljubljen u Krista i u Kristu ljubi ljude. Kad više ne bude punio naslovnice novina, nastavit će s uvjerljivim i dosljednim svjedočenjem Isusa.

Mi trebamo moliti za njega, biti odani njegovu Magisteriju i u okviru svojih mogućnosti surađivati u pronošenju sjemena Evanđelja po današnjem svijetu.

Svatko od nas ima kutak u srcu pape Franje. Neka i on ima, uz Isusa, kutak u našem srcu.

Ime Franjo je odabrao – da se jednostavno izrazim – stoga što ima franjevačko srce, iako ne prestaje biti autentični isusovac.

Vodit će ga Duh Sveti, a naše će ga molitve podržavati u njegovoj misiji Oca i Pastira.

Fra Berislav Ostojić

Preuzeto s: Bitnonet


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: