Godišnja konferencija Federacije vinkovskih zajednica

Objavljeno: 9. listopada 2011.

Strasbourg, 4. – 8. listopada 2011. godine

Od 4. do 8. listopada 2011. godine u Strasbourgu je održana godišnja konferencija Federacije vinkovskih zajednica. Za geslo ovog susreta uzeta je rečenica Majke Lujze „Nije li divno surađivat s Gospodinom u izvršavanju njegova plana.“

Sudjelovalo je 46 članova Federacije iz 14 kongregacija i 17 gostiju. U ime naše Družbe koja ima status gosta, nazočile su s. M. Korona Cigić i s. M. Jelena Ikić. Susret je održan u duhovnom centru „Saint Tome“ jer kuća matica nema dovoljno prostora za toliki broj gostiju.

Sudionike je na početku susreta pozdravila s. Cäcilia Müller, predsjednica Federacije te s. Margauerite Schwein, vrhovna poglavarica kongregacije domaćina. Slijedilo je izvješće o radu Federacije u protekloj godini. Svima nam je bila posebna radost  sresti s. Evelyn Franc, vrhovnu poglavaricu Kćeri kršćanske ljubavi iz Pariza i p. Bernarda Schöpfer, superiora lazarista u njihovom povijesnom pariškom samostanu.

Prvog dana prije podne bili smo gosti Kuće matice gdje je najprije slavljena sveta misa, a potom smo se sreli sa sestrama za obiteljskim stolom. Poslije podne je s. Evelyn održala kratko predavanje. Najprije je predstavila zajednicu Kćeri kršćanske ljubavi koja djeluje u 93 zemlje. Podijeljena je u 72 provincije i ima 18289 sestara u 2169 zajednica. Potom je rekla da Družba kao cjelina stavlja poseban naglasak na duhovnu životnost, na osjetljivost za potrebe suvremenog svijeta te na međusobno zajedništvo i solidarnost. Zbog sve manjeg broja sestara, posebno u Europi i Sjevernoj Americi, smanjuje se i broj ustanova koje sestre same vode. Zato se svim raspoloživim silama uključuju u crkvene i državne dobrotvorne pothvate dajući im svoj vinkovski pečat. Posebnu pažnju posvećuju edukaciji u vinkovskom duhu i pripremi sestara za misije. Kad su u prilici otvoriti jednu novu zajednicu, prednost daju Africi, zatim bivšim komunističkim zemljama i zemljama s većinskim muslimanskim stanovništvom.

Drugi dan susreta, pod vodstvom Dr. Aloisa Riedlspergera, isusovca iz Beča, raspravljalo se o aktualnom stanju u Federaciji: što je učinjeno od prošle konferencije i što se namjerava učiniti do sljedeće. Pater je pozvao na predlaganje  konkretnih ostvarivih projekata u 2012 godini. Sudionici su u iskrenosti i otvorenosti nastojali odgovoriti na pitanje zašto se stoji u mjestu, zašto se godinama povlače isti prijedlozi i zaključci. Svi su se složili da Fedracija mora biti živa i imati svoj program. Lijepo je susresti se, ali to nije razlog održavanja godišnje skupštine.

Na red su došle i sljedeće aktualne teme:

  • nastavak adaptacije prostora u  Zabernu koji bi kao „Izvor“ okupljao sestre na različita događanja unutar Federacije i bio administrativno sjedište
  • internacionalizacija Federacije
  • pitanje milosrdničkog identiteta i kriteriji duhovne životnosti
  • izobrazba suradnika laika i osnivanja Vinkovske akademije
  • međukongregacijsko duhovno pomaganje i razmjena iskustava
  • određivanje godišnje teme pod kojom će se odvijati svi događaji u Federaciji.

Kako se susret održavao u Strasbourgu, treći dan je bio obilježen Europskim institucijama. Započeo je svetom misom i molitvom za naš kontinent. Predsjedao je mons. Aldo Giordano, stalni promatrač  Svete Stolice pri Vijeću Europe. Na svršetku svete mise ukratko nam je predstavio svoj rad. Iako kao promatrač nema pravo glasa, može se uključiti u diskusije, organizirati predavanja i lobirati za stavove Katoličke crkve. Potom smo krenuli u posjet Europskom parlamentu Vijeću Europe gdje smo i ručali.

Popodne su slijedila izvješća, najprije financijsko a potom posljednje izvješće Dr. Wienfrieda Kurzschenkel, superiora sestara iz Fulde o njegovu radu u glasilu Federacije „Heute“. Nakon 16 godina marljivog uredničkog rada Dr. Kurzschenkel „odlazi u mirovinu“. Predsjednica Federacije, sestra Cäcilia Müller iskreno mu je zahvalila u ime svih i uručila prigodni poklon. Nakon toga su svi sudionici dobili anketne listove na koje su trebali napisati svoja zapažanja, ocijeniti susret i dati svoje prijedloge za poboljšanje budućeg rada. Slijedilo je službeno zatvaranje konferencije. Večer smo proveli za zajedničkim stolom u šali i pjesmi.

Sljedećeg dana ujutro imali smo zajedničku oproštajnu sv. misu. Predsjedao je velečasni Edgar Briemle, superior sestara u Untermarchtalu. Uzeo je obrazac za evangelizaciju naroda obrazlažući: „Mi smo poslani. Sveti Vinko nije želio da naša vjera ostane na nježnim i pobožnim osjećajima, niti na inteligentnom govoru, nego nas je poslao da ju pretvorimo u konkretna djela ljubavi, da krenemo u susret ljudima koji nas trebaju. Zato bi naš apostolat morao imati pečat naše vjerničke, milosrdne duše. Tko je zagrijan božjim duhom, jednostavno ne može mirovati.

Na našim su oglasnim pločama često napisane prekrasne misli i odluke, a događa nam se da nemamo snage odlučno krenuti. Zaboravljamo da su već daleko stigli oni koji nude drugačije vrednote i udaljuju ljude od vjere. Ni sami ne znamo što i zašto čekamo. Kad bi nam Isus sad oduzeo dar govora, bi li se iz našeg života moglo pročitati da smo kršćani? Dok govorimo o evangelizaciji naroda, mi najčešće mislimo na zemlje Afrike, Azije ili Južne Amerike. A živimo među onima kojima je evangelizacija, zapravo nova evagelizacija, jako potrebna. Ruku na srce: tko od nas radosno, uvjereno i zanosno govori o svojoj vjeri, o Gospodinovim divnim djelima, o Njegovoj dobroti i čudesima? Ne govorimo li puno više o svom radu, trci i poslovima koje treba završiti?

Drage sestre, draga braćo, kad se sada vratimo kućama, kad dođemo na svoja radna mjesta, mi smo usred „naroda“ kojima smo poslani. Bilo u Indiji ili Koreji, u Njemačkoji ili Austriji, u Italiji ili ovdje u Francuskoj, u Hrvatskoj, Češkoj ili Nizozemskoj, posvuda treba odzvanjati Njegova Riječ i biti opipljiva u našim djelima. Zašto gledati nekamo u daljinu? Prvo i najvažnije mjesto našeg evangeliziranja je sredina u kojoj živimo i suradnici s kojima radimo. Zato spustimo kočnice i krenimo ispunjeni Njegovim Duhom!“

s. M. Korona Cigić


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: