Razmatranje za 1. dan u korizmi: Jesi li bio tamo kad su Gospodina razapinjali?

U izdanju poznate talijanske izdavaćke kuće Ancora, ove 2014. godine, izišla je jedna zanimljiva knjižica pod nazivom: “Rifulge il mistero della Croce. Meditazioni per ogni giorno della Quaresima” (Sjaj otajstva križa. Razmatranja za svaki dan u korizmi).

To su razmišljanja (meditacije) oca Reniera Cantalamessa, franjevca kapucina. On je poznati duhovnik i propovjednik Svete Stolice. Sveučilišni professor, autor mnogih knjiga, članaka, meditacija prevedenih na različite jezike.

Razmatranja u ovoj knjizi jako su zanimljiva, kratka i korisna za osobnu duhovnu izgradnju i za rasvijetljenje otajstva Križa i Vazmenog otajstva.

Stoga ću nastojati za svaki dan u korizmi prevesti ova razmatranja, naravno prijevod je neslužbeni, ali nadam se da će biti razumljiv i čitljiv. U tom pogledu zahvaljujem i s. M. Dijani Mihalj na suradnji i sugestijama u prijevodu teksta.

Tako i ovim putem želimo na našoj web stranici pomoći svima onima koji tragaju za kvalitetnim tekstovima, a ujedno želimo da uz ova razmatranja bolje uronite u otajstvo Križa. Jednako tako želimo i molimo da vas sve obasja i rasvijetli to otajstvo Kristova križa.

S. Stjepanka Stanić, milosrdnica

RAZMATRANJE ZA PRVI DAN KORIZME

Jesi li bio tamo kad su Gospodina razapinjali?

“Kerygma” ili navještaj muke Gospodinove u Novom zavjetu uvjek je sastavljen od dva elementa: od činjenice: “patio je”, “umro je” i od njezina motiva: “za nas”, “za naše grijehe” (usp. Rim 4,25; 1Kor 15,3). Kristova muka nam je neizbježno strana, dok u nju ne uđemo kroz uska vrata onoga: “za nas”, jer Kristovu muku uistinu poznaje jedino onaj koji prepoznaje da je ona njegovo djelo. Bez ovoga, sve ostalo postaje samo prazna priča.

U Getsemaniju je bio prisutan dakle i moj osobni grijeh koji je opterećivao Isusovo srce: na križu je također bio prisutan i moj egoizam i zloporaba moje slobode koja ga je držala prikovanim. Ako je Krist umro “za moje grijehe”, onda to, jednostavno rečeno, znači da sam i ja razapeo Isusa iz Nazareta! Da, ja sam razapeo Isusa iz Nazareta! Tri tisuće osoba kojima je Petar propovijedao na dan Duhova nisu bile  sve prisutne  u Pilatovu pretoriju ili na Kalvariji kako bi zabijali čavle, ipak im on snažno govori: “Vi ste razapeli Isusa iz Nazareta!” I djelovanjem Duha, oni su prepoznali da je tako, jer je zapisano: “Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: Što nam je činiti, braćo?”  (Dj 2,23-37). Jesi li i ti bio tamo, jesi li i ti bio tamo kad su Gospodina razapinjali? Were you there, were you there, when they crucified my Lord?” Svaki put kad slušam prisiljen sam sebi odgovoriti: “Nažalost, da, bio sam tamo također i ja, tamo sam bio i ja kad su razapeli Gospodina!»

Potrebno je da se u životu svakog čovjeka dogodi potres i da u njegovu srcu izazove nešto od onoga što se dogodilo u trenutku Kristove smrti, kad se hramska zavjesa razderala odozgor do dolje, kamenje se raspuknulo i grobovi se otvorili. Potrebno je da sveti strah Božji jedanput slomi i naše srce sigurno u sebe, usprkos svemu. Apostol Petar imao je slično iskustvo iako je on mogao vikati one strašne riječi upućene mnoštvu, zato što ih je najprije uzvikivao samom sebi i, gledajući u Isusa, “gorko je plakao” (Lk 22,61).

Čuli smo riječi Ivanonva evanđelja: “Gledali su onoga koga su proboli” (Iv 19,37). Ovo se proroštvo ispunilo također i na nama: gledamo u onoga koga smo proboli, gledajmo ga na novi način: oplakujmo ga kao što se plače za prvorođencem (usp. Zah 12,10). Ako se svijet ne obrati slušajući govor nas crkvenih ljudi, možda se obrati videći nas da plačemo!

Padre Reniero Cantalamessa

---