Krunica s Papom Benediktom XVI u vatikanskim vrtovima

Na Blagdan Pohođenja Blažene Djevice Marije rođakinji Elizabeti, nas nekoliko sestara, točnije četiri: s. Katarina Saganić, delegata, s. M. Andrea Mrtinović, s. M. Anđela Rogić i s. Stjepanka Stanić, sudjelovale smo u jedinstvenom događaju – u molitvi krunice s Papom Benediktom u vatikanskim vrtovima. Zahvaljujući ispovijedniku vatikanske penitencerije fra Đuri Hontiću, bratu naše sestre Doroteje, imale smo milost sudjelovati u završetku svibanjskih pobožnosti koje ovdje u Rimu svake godine završavaju molitvom krunice, Lauretanskim litanijama, općom molitvom vjernika i zagovornom molitvom Mariji. Kardinal Angelo Comastri, Papin vikar za Grad Vatikan predvodio je procesiju i molitvu krunice, sve do špilje Lurdske Gospe, gdje se, po završetku pobožnosti, Sveti Otac obratio prisutnima ovim riječima:

Draga braćo i sestre,

uvijek sam vrlo sretan da sudjelujem u ovom marijanskom bdijenju u Vatikanu, trenutak, koji također uz prisutnost mnogih ljudi, ima uvijek obiteljski i intimni karakter. Mjesec, u kojem je pobožnost vjernika u cijelom svijetu posvećena čašćenju Majke Božje završava se s liturgijskim slavljem na koje nas podsjeća drugo otajstvo radosne krunice: Marijin pohod rođakinji Elizabeti. Ovaj događaj je obilježen radošću izraženom riječima kojima Sveta Djevica slavi Svemogućeg zbog silnih djela koja joj je učinio, gledajući na poniznost svoje Službenice: „Veliča duša moja Gospodina i kliče Duh moj u Bogu mome spasitelju“ (Lk 1,4). Veliča je pjesma slave koje se uzdiže od čovječanstva otkupljenog božanskim milosrđem, uzdiže se od svega naroda Božjega, istodobno je pjesma koja optužuje iluzije onih koji vjeruju da su gospodari povijesti i suci njihove sudbine. Suprotno tome, Marija daje mjesto Bogu u svom vlastitom životu, vjerujući u njegovu volju, u stavu ponizne poslušnosti u njegov plan ljubavi. Zbog njezinog siromaštva duha i poniznosti srca, izabrana je kao hram koji u sebi nosi Riječ, Boga koji je postao čovjekom. Ona je, zato, prozvana „Kćer Sionska“, koju prorok Sofonija poziva da se raduje i da kliče od radosti (usp. Sef 3,14).

Dragi prijatelji, večeras okrenimo svoj pogled Mariji s obnovljenom sinovskom ljubavlju. Svi imamo uvijek učiti od naše nebeske Majke: Njezina vjera poziva nas da gledamo dalje od privida i da čvrsto vjerujemo da svakidašnje teškoće koje se pojavljuju pripravljaju jedno proljeće koje je već započelo u Kristu Uskrslom. Srcu Bezgrješne Djevice Marije želimo privući večeras, s obnovljenim povjerenjem da nas zarazi svojom radošću, koja pronalazi najdublji izvor u Gospodinu. Radost, plod Duha Svetoga, je temeljno obilježje, prepoznatljivost kršćanstva: ona se temelji na nadi u Boga, crpi sangu iz neprestane molitve, dopušta da se s vedrinom suočimo s teškoćama.Sveti Pavao nas podsjeća: „U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani“ (Rim 12,12). Ove Apostolove riječi su kao jedan eho-odjek Marijinog Veliča te nas pozivaju da se reproduciraju u nama samima, u svim danima života, osjećaji radosti, vjere, vlastite marijanske pjesme.

Želim svima i svakome od vas, draga braćo i sestre, prečasna gospodo Kardinali, biskupi, svećenici, redovnici i redovnice i svi vjernici, da ova duhovna radost, koja izvire iz zahvalnog srca Majke Kristove i Majke naše, na kraju ovog mjeseca svibnja bude učvršćena u našim dušama, u našem osobnom i obiteljskom životu, u svakom ambijentu, osobito u životu ove vatikanske obitelji koja služi općoj Crkvi. Hvala svima.

S talijanskog prevela, S. Stjepanka Stanić

---