Lujza de Marillac i pobožnost Srcu Isusovu

Sv. Lujza de Marillac poznata je kao svetica koja je bila sva uronjena u pobožnost i tajnu Isusove neizmjerne ljubavi prema čovjeku. Izvor te ljubavi svakako je bilo Isusovo Srce – probodeno za naše spasenje. U svom bogatom duhovnom i karitativnom životu bavila se i slikanjem. Tako je jednom prilikom uzela u ruke kist i dala je oduška svojoj sklonosti prema slikanju. Mnoge njene poznate slike nastale su u ovom razdoblju. Jedna, naslikana između 1625. i 1628., koja je gledajući s umjetničkog gledišta dosta skromna, značajna je po svom predmetu: prikazuje Krista kao Kralja ljubavi. Njegovo je Srce predočeno kao žarko „ognjište ljubavi“. Je li Lujza – i ne znajući – navijestila pobožnost prema Srcu Isusovu? Drugi sveci, kao Ivan Eudes i Margareta Marija de Alacoque, širili su tu pobožnost pomoću sličica, veoma sličnih ovoj Lujzinoj slici. Ali oni je nisu izravno poznavali, njima je slika pokazana u mističnim vizijama u kojima su motrili Isusa.

U očekivanju određenije i trajnije djelatnosti Lujza je za druge, za siromahe, šivala i krpala odjeću. Osim toga vezla je i izrađivala crkveno ruho za kapelu zavoda svetog Lazara. Ali – ona je željela činiti više! Međutim, gospodin Vinko, kojem je očitovala tu svoju želju za djelovanjem, poticao ju je da bude smirena, da se ne žuri. Pisao joj je: „Trajno častite čekanje i skroviti život Sina Božjega. To je vaše središte, to Bog i od vas očekuje, za sada, za budućnost, zauvijek. Ako vam njegovo božansko Veličanstvo na nedvojben način ne objavi da od vas želi nešto drugo, onda na drugo ne pomišljajte i neka se vaš duh drugim ne bavi“.

---