Sestra Marija Alojzija Lovrić, krsnim imenom Eva, rodila se 24. siječnja 1931. godine u Strmcu, kod Novog Marofa, kao četvrto dijete u pobožnoj kršćanskoj obitelji Gabrijela i Jelene, rođene Vincek.

Pišući o svome djetinjstvu i odrastanju, Eva svjedoči da je već u sedmoj godini života prvi puta osjetila Božji poziv, kada je jedna od njezinih sestara govorila o samostanu. Jednom drugom zgodom, u trinaestoj godini, dok je sa svojom susjedom, Katicom, kasnije s. Viktorijom čuvala stada, prišla im je jedna žena i čitala pisma svoje kćeri karmelićanke, te im pričala sve najljepše o samostanskom životu.

Navršivši devetnaestu godinu, na poticaj župnika iz Remetinca, Eva je došla u Rijeku i počela raditi u bolničkoj kuhinji na Sušaku. Tu je upoznala sestre milosrdnice, te se, nakon dvije godine, odlučila na redovnički život. U samostan sestara milosrdnica u Rijeci stupila je u jesen 1951. godine.

Godine 1952. Eva je započela novicijat te dobila novo, redovničko ime – sestra Marija Alojzija. Godinu dana kasnije položila je prve svete zavjete čistoće siromaštva i poslušnosti, a 1956. godine svoje doživotne zavjete. U molbi upućenoj provincijalnoj poglavarici za polaganje zavjeta s. M. Alojzija je napisala: S milošću Božjom obećajem da ću se truditi da svaki dan postajem sve bliža Bogu i sve bolja ljudima.

Nakon položenih zavjeta s. M. Alojzija tri je godine radila u provincijalnoj kući, a potom kao kuharica u Riječkoj bolnici, sve do odlaska u mirovinu 1984. godine.  I nakon umirovljenja, s. M. Alojzija jednakom je revnošću nastavila milosrdničko služenje u svojoj redovničkoj zajednici i u Caritasu riječke nadbiskupije.

Sestru M. Alojziju resila je pobožnost, izuzetna marljivost i požrtvovnost u svakome poslu koji joj je bio povjeren. Bila je osoba vjerna svome redovničkom pozivu, zauzeta u duhovnoj i materijalnoj izgradnji svoje zajednice, te osjetljiva na potrebe svakog čovjeka kojeg joj je Božja Providnost poslala.

Sestra M. Alojzija bila je prava kći svetoga Vinka Paulskog. Služila je Boga u osobi siromaha i bolesnika. No, Bog ju je u nedokučivosti svojih putova pozvao na redovnički život dok je slušala o životu jedne karmelićanke. Na blagdan jedne druge karmelićanke sv. Terezije Benedikte od Križa, 9. kolovoza, pozvao ju je još jednom, na posljednje putovanje – u Očev dom.

Draga naša sestro Marija Alojzija, dok te danas ispraćamo u Nebesku domovinu, zahvaljujemo ti što si se trudila biti dobra sestra milosrdnica te vjerujemo da si postigla ono što si željela na dan svojih zavjeta – da budeš u Božjoj prisutnosti u vječnosti koja je pred tobom.

Počivala u miru Božjem.