Međunarodni znanstveni skup „Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine“

U Zagrebu, u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije, održan je 25. i 26. travnja 2012. godine je Međunarodni znanstveni skup „Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine“. Skup je imao tri dijela: općenito o ovoj temi, stradanja u nadbiskupijama/biskupijama i redovničkim zajednicama, te rezultati i planovi postulatura i vicepostulatura za proglašenje mučeništva.

Našu je Družbu predstavila s. Veronika Popić naglasivši:

„Družba sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog, sa sjedištem u Zagrebu – dakle hrvatska redovnička družba, u doba Drugog svjetskog rata i poraća bila je po broju svojih članica najbrojnija hrvatska ženska redovnička družba. Brojeći 1995 članica, godine 1939. bila je podijeljena u četiri provincije sa sjedištima u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Dock Sudu (Buenos Aires). Obuhvaćala je Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Sloveniju, Bugarsku, Italiju, Albaniju, Argentinu. (…) Može se reći da će stradanje sestara milosrdnica tijekom Drugog svjetskog rata, a potom i za vrijeme komunističke vladavine, biti u velikoj mjeri uvjetovano djelovanjem (poslanjem) Družbe – njezinoj karizmi. Naime, svoje djelovanje Družba je temeljila na zdravstvu i odgoju (prosvjeti) te tako u posjedu Družbe godine 1939. nalazimo 2 bolnice, a sestre su uz to djelovale i u 33 državne bolnice. Također, Družba je godine 1939. posjedovala 30 škola, te djelovala i u 12 državnih škola. (…) Zdravstveno-karitativna djelatnost bila je izuzetno pogodna bilo kojemu režimu koji je htio stvoriti brzu (i naravno – nepravednu) osudu jer pomoći ranjeniku druge vojske, poštujući i ljudsku, i medicinsku, i  kršćansku etiku – moglo je biti lako protumačeno kao izdaja i suradnja s režimskim neprijateljem. Tako, 63 posto ukupnog broja osuđenih sestara milosrdnica u poratnom vremenu bile su sestre bolničarke ili sestre koje su djelovale na drugim radnim mjestima u bolnicama.

Dosadašnja istraživanja i analize popisa osuđivanih sestara milosrdnica pokazala su da je za vrijeme komunističkog režima (od 1945. do 1953.) uhićeno je i zatvoreno (na dulje ili kraće vrijeme) 76 sestara. Od toga dulje vremenske kazne sestre su služile u sljedećim zatvorima: u Bugarskoj (Stara Zagora), Sloveniji (Rajhenburg), Srbiji (Požarevac i Zrenjanin -Veliki Bečkerek), BiH (Zenica, Sarajevo, Stolac, Brčko, Tuzla), Hrvatskoj (Zagreb, Požega, Rijeka, Stara Gradiška, Kopanica, Gospić, Osijek).

Žrtvoslov sestara milosrdnica obuhvaća: sestre smrtno stradale u godinama 1943. i 1944. od posljedica napada (8 sestara); strijeljane sestre (tri); tri sestre bačene su u žumberačku jamu Jazovku; jedna sestra preminula neposredno nakon izlaska iz zatvora; u najnovije vrijeme – jedna sestra ubijena 1995. (spaljena).

Od navedenih smrtno stradalih sestara milosrdnica trag mučeničkog svjedočenja vjere, odnosno trajan glas svetosti (od vremena smrti do danas) postoji kod s. Žarke Ivasić, koja je svojim djelovanjem i smrću povezana s Gospićko-senjskom biskupijom (napose gradovima Otočcem i Gospićem). Temelj njezine lažne komunističke optužbe upravo je bolničarski poziv i služenje ranjenicima svih vojski – dakle milosrđe prema svima. Osuđena je, zatočena i suđena u Gospiću gdje je i strijeljana 16. svibnja 1946. godine. Za sestru Žarku u pripremi je pokretanje biskupijskog postupka za proglašenje blaženom (Gospićko-senjska biskupija). Prikuplja se i dokumentacija u vezi stradanja s. Cecilije Grgić (Banjalučka biskupija).“

U trećem dijelu programa  s.Veronika je predstavila je našu s.Žarku Ivasić i izvjestila što je do sada na planu Družbe učinjeno da ova naša sestara bude proglašena mučenicom- blaženicom.