Molitva sv. Lujze de Marillac

Sv. Lujza de Marillac, čiju svetkovinu sutra slavimo bila je velika štovateljica Križa Kristova. U njemu je – u svim svojim poteškoćama, mukama, lutanjima – gledala Nadu. U mukama siromaha, napuštenih, odbačenih, u ljudima s ruba društva – u njihovim mukama gledala je muku Kristovu. U njihovim ranama, vidala je rane Kristove. U njihovim ispaćenim licima, gledala je i ljubila ispaćeno lice Kristovo. Zato su za sv. Lujzu siromasi bili “gospoda i gospodari”. Očima vjere u njima je gledala dostojanstvo osobe, dostojanstvo Božje slike na koju je stvoren svaki čovjek.

Zato služenje sv. Lujze, njezina vjera, nada, ljubav bili su duboko kristocentrični. Antropologija sv. Lujze bila je kristocentrična. Krist je bio onaj kojega je vidjela, kojemu je služila, kojega je ljubila u osobi siromaha.

Na kraju svog životnog puta zaželjela je da na njezinu grobu stoji jednostavni drveni križ na kojem je upisano – SPES UNICA – JEDINA NADA.

Priredila: s. Stjepanka Stanić

---