Nastojanje oko jedinstva čitave godine
Objavljeno: 24. siječnja 2013.
Doba u godini kada se tradicionalno organizira Molitvena osmina za kršćansko jedinstvo održava se od 18. do 25. siječnja. Te je datume još 1908. predložio Paul Wattson kako bi obuhvatio razdoblje između blagdana Katedre svetoga Petra (nakon liturgijske reforme u Katoličkoj Crkvi slavi se 22. veljače) i blagdana Obraćenja svetoga Pavla, i oni stoga nose i simbolično značenje. Na južnoj Zemljinoj polutki, gdje je siječanj blagdansko vrijeme, Crkve često Molitvenu osminu prakticiraju u koje drugo doba godine, najčešće oko blagdana Duhova (kako je to preporučio pokret Vjera i ustrojstvo još 1926. godine), što je također znakovito vrijeme za molitvu za jedinstvo Crkve.
Povodom svoje stote obljetnice, Indijski kršćanski studentski pokret bio je pozvan pripremiti Svjetsku molitvenu osminu 2013. godine. U pripreme su uključili Indijski katolički sveučilišni savez i Nacionalno vijeće crkava u Indiji. Tijekom pripremnog razdoblja, razmišljajući o značenju Molitvene osmine, odlučeno je da se, u kontekstu velike nepravde spram Dalita kako u Indiji tako i u Crkvi, ne smije odijeliti potragu za vidljivim jedinstvom od iskorjenjivanja kastinstva i uzdizanja doprinosa najsiromašnijih jedinstvu.
U indijskom kontekstu Daliti su zajednice označene kao one koje su „izvan kaste“. To su ljudi najugroženiji kastinskim sustavom, koji je kruti oblik društvenog raslojavanja utemeljen na pojmovima ritualne čistoće i nečistoće. U tom se sustavu određene kaste tako smatraju „višima“, a druge „nižima“. Dalitske zajednice su najnečistije i najonečišćavajuće te su stoga stavljene izvan kastinskog sustava. Nekoć su bile poznate i pod nazivom „nedodirljivi“. Upravo zbog sustava kasti, Daliti su društveno marginalizirani, politički nezastupljeni, ekonomski izrabljeni i kulturno podjarmljeni. Gotovo 80% indijskih kršćana dalitskog su podrijetla.
“Svaka prividna predrasuda među kršćanima, utemeljena na podjeli na kaste,“ kaže pokojni papa Ivan Pavao II.[1], „nanosi štetu istinskoj ljudskoj solidarnosti i prijetnja je izvornoj duhovnosti Evanđelja i ozbiljna prepreka evangelizacijskom poslanju Crkve.” Neka nas Bog pravde, jedinstva i mira osposobi da budemo istinski znakovi ljudske solidarnosti, učvršćujući nas da činimo ono što Bog traži od nas.
[1] Papin govor biskupima biskupija Madras-Mylapore, Madurai i Pondicherry-Cuddalore, 17. studenog 2003.
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: