ODGOVOR VINKOVSKE OBITELJI NA KORONAVIRUS U SVIJETU
Objavljeno: 12. travnja 2020.
3. travnja 2020.
Posredstvom Saveza vinkovske obitelji s beskućnicima (FHA na engleskom) očekujemo brojna izvješća o načinu na koji se razni ogranci Vinkovske obitelji zauzimaju za beskućnike i ranjive osobe u ovo vrijeme epidemije koronavirusa. Zamolili smo o. Roberta Maloneya, prijašnjega vrhovnog poglavara Misijske družbe, da nam opiše način na koji je Vinko Paulski osobno reagirao u sučeljavanju s pandemijama svoga doba. Nadamo se da će vam ovaj članak ponuditi barem malo nadahnuća i osnaženja. FHA rado želi doznati kako vi postupate. Pošaljite nam svoje odgovore.
Dragi Marko!
Rasporedio sam po skupinama ovih nekoliko razmišljanja koja bi mogla biti korisna suradnicima organizacije Alliance Famvin s beskućnicima, poglavito sada dok smo suočeni s novim izazovima prouzročenima bolešću COVID-19. Zasigurno ću napisati jedan iscrpniji članak. No, budući da je kriza žurna, odmah ti šaljem ovaj kratki sažetak. Sadržaj teksta opisuje kako je sveti Vinko reagirao u sučeljavanju s kugom. Nadam se da će njegovo iskustvo potaknuti razmišljanje i nadahnuti kreativne ideje među nama, članovima Vinkovske obitelji.
Bob
COVID-19
Mudre pouke iz prošlosti – iskustvo svetog Vinka Paulskoga
Sveti je Vinko doživio epidemije. Nijedno drugo iskustvo nije ga možda tako duboko potresalo. Epidemije kuge učestalo su pustošile Europom tijekom godina njegove aktivnosti i usmrtile su brojne njemu drage osobe. Margareta Naseau, čiju je povijest on često prepričavao i koju je uvijek smatrao prvom kćeri kršćanske ljubavi, podlegla je zarazi u dobi od 27 godina, čak prije nego što je Družba bila pravno utemeljena. Lambert au Couteau – o kojemu je Vinko na dan njegove smrti rekao da „gubitak toga čovjeka doživljava kao da je sebi izbio oko ili da si je odsjekao ruku“ i kojeg je poslao da osnuje misiju Kongregacije u Poljskoj – preminuo je služeći oboljelima od kuge u Varšavi 1653. Antoine Lucas – kojemu se divio ne samo sveti Vinko nego također i brojni drugi utemeljitelji redovničkih zajednica onoga doba – umro je od kuge u Genovi 1656.
Tragedije su se redale tijekom Vinkova života, poglavito u godinama oko 1650. Tada je često govorio o „ratu, kugi i gladi“ kao o nevoljama siromaha. Osim toga, događala su se mučeništva u Alžiru, Tunisu, u Irskoj i na Hebridima. Prvi mučenik Kongregacije za misije, Thaddeus Lye dao je svoj život u Limericku 1652. Njegovi su mu mučitelji razbili lubanju, odrezali ruke i noge u prisutnosti njegove majke. Kada je 1657., osim obavijesti da su mu trojica svećenika preminula na putovanju za Madagaskar, Vinko saznao da su šestorica članova zajednice u Genovi podlegla od kuge, kazao je za sebe da je „satrven od tuge“ i nadodao da bi „bio nesposoban primiti još neki jači udarac koji ga ne bi u potpunosti dotukao“.
U svojim pismima i konferencijama Vinko je spomenuo kugu više od 300 puta. Svomu prijatelju Alainu de Solminihacu, biskupu u Cahorsu, poglavarima u Genovi i u Rimu poslao je opširna pisma nudeći im praktične savjete kako pružati pomoć oboljelima od kuge. U svojim nagovorima opisao je kugu u Francuskoj, Alžiru, Tunisu, u Poljskoj i po cijeloj Italiji.
Brojke su bile zastrašujuće. Sama je Francuska izgubila gotovo milijun ljudi zbog kuge tijekom epidemije od 1628. do 1631. Otprilike u tomu istom razdoblju u Italiji je umrlo 280 tisuća osoba. U 1654. u Napulju je 150 tisuća podleglo zarazi. Alžir je izgubio 40 tisuća osoba od 1620. do 1621. i potom od 1654. do 1657.
Genova je bila među gradovima koji su bili najstrašnije pogođeni. Polovina stanovništva umrla je 1657. Bolno je dirljiv dugi popis članova vinkovske obitelji koji su tada izgubili život.
Kao što se može pretpostaviti, kćeri kršćanske ljubavi i članovi bratovština bili su na prvoj crti da bi služili onima koji su bili zahvaćeni kugom (a da i ne spominjemo njihovo služenje onima koji su istodobno bili pogođeni ratom, gladi i političkim previranjima). Neke Vinkove izjave njegovim svećenicima, braći i sestrama, a isto tako i laicima i bratovštinama svjedoče o onodobnim okolnostima i oskudijevanju spoznaja i medicinskih pomagala što ih mi imamo danas. Ali velika većina onoga što je Vinko govorio i kako je postupao, potpuno je primjerena i sada dok se članovi vinkovske obitelji suočavaju s COVID-19.
Dopustite mi istaknuti četiri točke:
- Dok se mučio s bolnim osjećajima, Vinko je ostao uvjeren da bez obzira na okolnosti mi nikada ne smijemo napustiti siromahe. Oni su „naš dio“, naš život, izjavio je. Energično je govorio članovima svoje obitelji da i u najzahtjevnijim okolnostima mi moramo pokazati stvaralački duh i iznalaziti sredstva kako bismo odgovorili na potrebe onih koji pate. Vinko je napisao Alainu de Solminihacu: „Siromašni seljaci zahvaćeni kugom većinom su napušteni i oskudijevaju hrane. Bilo bi u skladu s vašom pobožnošću, ekscelencijo, da to predusretnete slanjem milodara u sva ta mjesta. Povjerite to dobrim pastirima koji će odnijeti kruha, vina, malo mesa kako bi ti siromašni ljudi mogli to pokupiti na mjestima i u vrijeme koje je za njih određeno… ili pak postoji koji dobar vjernik u župi koji bi mogao to učiniti. Postoji uobičajeno na svakom području netko tko je kadar obaviti taj čin kršćanske ljubavi čuvajući se da ne uđe u izravan dodir sa zaraženima.“
- Vinkovo evanđeosko shvaćanje događaja brzo je došlo u prvi plan u to krizno doba. U prosincu 1657., misleći na jedanaest članova svoje obitelji koji su nedavno prije toga izgubili život, napisao je: „Mi sada imamo toliko svojih misionara u nebu. Nema razloga sumnjati u tu činjenicu jer su oni iz ljubavi darovali svoj život, a nema veće ljubavi od darivanja vlastitoga života za bližnjega, po uzoru na Našega Gospodina koji je to govorio i izvršio. Stoga dakle, ako smo mi izgubili na jedan način, dobitnici smo u drugom smislu jer se Bogu svidjelo proslaviti članove naše obitelji, a imamo opravdanih razloga vjerovati da će pepeo tih apostolskih muževa i žena biti sjeme velikoga broja dobrih misionara. To su, u najmanju ruku, molitve koje tražim da upravljate Bogu.“
- Među savjetima članovima svoje obitelji o načinu služenja u jeku epidemije Vinko odabire pravu mjeru. S jedne strane, on ih potiče da ostanu bliski s osobama zahvaćenima kugom i da ih ne napuštaju; s druge strane, ohrabrivao je svoju obitelj da poštuje mjere zaštite koju propisuju civilne i crkvene vlasti. Napisao je Etienneu Blatironu, poglavaru u Genovi: „Jedina stvar koju vam najozbiljnije i najusrdnije preporučam jest da se pridržavate svih razumnih preporuka radi očuvanja svoga zdravlja.“ Blatiron se izložio brojnim rizicima i umro je od kuge 1657. Vinko je napisao Jeanu Martinu, poglavaru u Torinu: „Pribojavam se da se vi premalo odmarate i da se preuranjeno vraćate na posao. U ime Našega Gospodina, smanjite to što radite i prihvatite svaku pomoć koju možete.“ Martin je preživio i plodonosno je radio do 1694.
- On je proširio definiciju mučeništva radi uključivanja onih koji su hrabro dali svoj život za siromahe i nije prestajao veličati ih. Govoreći o kćerima kršćanske ljubavi izjavio je: „Jedan sveti otac jednom je rekao da onaj tko se preda Bogu radi služenja bližnjemu i rado podnosi sve poteškoće koje može susresti u tome, jest mučenik. Jesu li mučenici pretrpjeli više od tih sestara (…) koje se daruju Bogu (i) koje su ponekad kod bolesnika punih zaraze i rana, a često i štetnih otrovnih tjelesnih izlučevina; nekad su sa siromašnom djecom kojima moraju sve činiti; ili su pak s bijednim osuđenicima okovanima u lance i žalosti… One su dostojne pohvale više nego što vam mogu izraziti. Nisam nikad vidio nešto slično tome. Kad bismo doznali za mjesto gdje je nekad boravio mučenik, pohodili bismo ga i obgrlili bismo ga s velikim poštovanjem. Smatrajte ih mučenicima Isusa Krista jer one služe svomu bližnjemu iz ljubavi prema njemu.“
Sada smo suočeni s COVID-19, što je za većinu od nas kriza bez presedana. Kako bismo se mogli suočiti s njom u duhu svetoga Vinka? Usuđujem se predložiti tri akcije koje se već događaju na jedan ili na drugi način. Tvoja ekipa i ti, kao i svi ogranci naše obitelji bit ćete zasigurno u mogućnosti još više ih unaprijediti.
- Dragovoljstvo. Siromasi trpe i više kriza nego što je ova. Često su bez zaposlenja. Potreban im je smještaj, hrana i druge nužne usluge. Od doba svetog Vinka do naših dana, duga povijest naše obitelji bila je odgovor na takve potrebe. Možemo se doista diviti liječnicima, medicinskim sestrama, tehničkim i hitnim zdravstvenim službama, posjetiteljima u domaćinstvima i ostalima koji nastavljaju posluživati sve one koji pate u ovome vremenu.
- Darovi. Trgovanje na burzama i druge ekonomske zakonitosti znatno su snizile poslovanje tijekom ovoga razdoblja. Uza sve to, potrebe su siromaha toliko nužnije u vremenu kao što je ovo. Možemo li mi kao obitelj, nastaviti s očitovanjem svoje velikodušnosti naspram najpotrebitijih?
- Molitva. Papa Franjo i brojni drugi vjerski poglavari potiču nas na molitvu za žrtve i za završetak pandemije. O. Tomaž Mavrič nedavno nam je uputio sličan poticaj izuzetne iskrenosti. Napisane su prelijepe molitve i kruže na mrežama, poput one o. Jean-Pierrea Renouarda. Povrh svega toga, mogu vam ponuditi jednostavni prijedlog svetoga Vinka: „Sam Bog nam kaže: Molitva poniznog prodire kroz oblake (Sir 35, 17). Ove strelice ljubavi veoma su ugodne Bogu i stoga su ih žarko preporučivali sveti oci koji su razumjeli njihovu važnost. Na to vas potičem, moje sestre i braćo.“
Hvala, Marko, tebi i tvojoj ekipi na svemu što činite po službi Alliance Famvin za beskućnike. Sa širenjem koronavirusa potrebe beskućnika žurnije su nego ikada, a povećava se i broj osoba koje su na granici beskućništva. Razmišljajući o sličnom trenutku u životu svetog Vinka jedan od glavnih svečevih životopisaca p. José-Maria Román napisao je: „Godina 1657. bila je jedna teška godina za Vinka… Netko bi mogao podleći napasti i kazati da je Gospodin sručio na Vinka grozote da bi provjerio njegovu hrabrost i krjepost. Ali izdržljivi starac hrabro je nadvladao sve protivštine. I preostalo mu je još nadahnuća za nove pothvate.“
Uvjeren sam da će po uzoru na svetoga Vinka naša obitelj cijeloga svijeta svojom hrabrošću i stvaralačkim duhom nadvladati izazov koronavirusa.
Izvor: vfhomelessalliance.org
Prijevod s francuskoga:
s. M. Arkanđela Smoljo
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Tijekom svoje duge povijesti sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Prema zadnjoj statistici (30. 6. 2023.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluju 572 sestre, u 77 zajednica, u 10 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Crna Gora, Bugarska, Italija, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe i iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima svoga vremena.
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet koji pruža nove i bolje mogućnosti te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja, Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: