OKRUŽNICA ČASNE MAJKE ZA DOŠAŠĆE 2020.

 

BDIJTE I MOLITE JER NE ZNATE DANA NI ČASA.

 

Zagreb, 28. studenoga 2020.

Poštovane i drage sestre!

Ponovno dolazim k vama i pozivam vas da u ovo sveto adventsko vrijeme zajedno promišljamo o velikoj tajni Božje ljubavi kojom milosrdni Otac uvijek iznova traži svoju izgubljenu djecu. Advent, došašće, to milosno vrijeme Gospodnjeg dolaska raduje nas ali i opominje na prolaznost života i svega zemaljskoga što prečesto zarobljuje naše besmrtne duše.

Čuvajmo se da nam srca ne otežaju zaokupljena zemaljštinom, nepotrebnim brigama, suvišnim ispraznim riječima, neprestanim tužaljkama i ogovaranjem te postanu nesposobna čuti Božji zov na djelotvornu ljubav, opraštanje i milosrđe. Vrijeme je za budnost života, za ustrajnu molitvu, za osluškivanje Božje riječi koja odjekuje u vapaju siromaha, u uzdahu bolesnika i jecaju ožalošćenih, u kriku obespravljenih zbog nepravde i nasilja u svijetu.

Svjesne svoje duboke bijede i nemoći da išta dobro učinimo zavapimo iz dna duše: „O, dođi Kriste, Spase naš, ti čežnjo sviju vjekova“, dođi i nastani se u našim ledenim srcima da se zagriju tvojom ljubavlju, da progledaju tvojim očima, da se ispune tvojim osjećajima samilosti i praštanja, da zaborave sebe i svoju lažnu veličinu te se potpuno otvore za druge, za one najbliže oko nas koji su tužni, zapušteni, osamljeni i koji nas očajno trebaju. O, dođi Kriste i nauči nas biti velikodušnima i darežljivima prema drugima, stvori nam osjetljivo srce za bijedu čovječanstva koje vapi u strahu i očaju. Daj nam spoznati rugobu sebičnosti i gramzljivosti za materijalnim stvarima; daj nam spoznati ispraznost čežnje za priznanjem vlastite veličine; udijeli nam milost spoznaje prolaznosti ljudske slave koja nas tako često obmanjuje.

Vrijeme prolazi, a Bog nam uvijek iznova dolazi. Taj sudbonosni susret Boga i čovjeka, Stvoritelja i njegova stvorena dio je sudbine svakog pojedinca. Krist ponekad ulazi u naše živote tiho i nečujno: kroz blagu opomenu naših najbližih, kroz unutarnje nemire savjesti, kroz poticaje na promjenu života. On ulazi u naše živote i kroz Božju riječ u evanđeljima i homilijama ili pak kroz duhovne nagovore koji nas iznutra dodiruju. U nekim osobama susret s Kristom biva snažan i iznenadan, bez mogućnosti priprave i popravka učinjenog. To je naš Bog, snažan i nepredvidiv, „spor na srdžbu i bogat dobrotom“ (Ps 145,8), Bog koji iskazuje milosrđe tisućama koji ga ljube, a one koji ga mrze ili su nemarni i ne žele ništa učiniti za svoje spasenje prepušta njihovoj tužnoj sudbini (usp. Izl 34, 5-7).

Vrijeme došašća je vrijeme iščekivanja Gospodinova dolaska. Jednom u povijesti došao je kao maleno dijete, kao milosrdni Spasitelj da otkupi čovječanstvo. Sada dolazi kao pravedni sudac, milosrdan prema onima koji su mu vjerno služili vršeći radosno i predano svoje životne dužnosti, strog i neumoljiv prema onima koji nisu imali srca i ljubavi za njegove trpeće udove. Stoga, bdijte i molite jer ne znate dana ni časa njegova dolaska (usp. Lk 21, 36).

Bdijmo, drage sestre, i molimo više nego ikad u ovim teškim vremenima za cijelo čovječanstvo koje je stavljeno na veliku kušnju. Strah i tjeskoba pritišću čitav svijet, smrt nemilice odnosi i mlade živote, bol i žalost nadvijaju se nad brojne naše domove. Neizvjesna budućnost zbog materijalnih gubitaka i strah od krajnjeg siromaštva prisutni su u brojnim obiteljima.

Bdijmo, drage sestre, i nad svojim redovničkim životom. Bdijmo nad svojim riječima, djelima i postupcima. Preispitajmo svoje vršenje zavjeta u odnosu na trpeće čovječanstvo. Kakvo je moje odricanje u okviru zavjeta siromaštva u usporedbi s tolikim siromašnim obiteljima i pojedincima koji ponekad čeznu i za koricom kruha? Kakvo je moje odricanje od ugodnosti tijela u okviru zavjeta čistoće? Kakvo je moje mrtvljenje u hrani, podnošenje hladnoće, neudobnosti prostora, okoline? Što je s mojim zavjetom poslušnosti, prilagođivanjem okolnostima, prihvaćanjem potrebnih zabrana, spremnošću prihvatiti promjene kada su nužno potrebne? Pogledajmo medicinsko osoblje u bolnicama diljem domovine, koje bez prigovora i mrmljanja prihvaća nemoguće uvjete rada i koje je neposredno izloženo opasnoj zarazi, a često i po nekoliko dana odvojeni od svojih najbližih.

Sve ove izuzetno teške okolnosti života neka nas ovoga adventa potaknu na ozbiljno promišljanje. Neka nam posvijeste potrebu iskrenog kajanja za toliko toga propuštenog i dovedu nas do spoznaje koliko nam je potrebno istinsko obraćenje u poniznosti pred Gospodinom.

Vrijeme je došašća, Gospodin dolazi. Ne dopustimo, drage sestre, da prođe kraj nas neprimijećen.  Pozovimo ga u stan svoga srca, podarimo mu sve što imamo, zahvalimo mu za sve što nam je dao i molimo ga za milost da nikada ne učinimo nešto što bi ga udaljilo iz našeg srca.

Tu milost iskrenog obraćenja od srca molim sebi i vama, drage sestre. Sve vas pozivam na žarku molitvu za Družbu i za svaku pojedinu sestru kako bismo u ovom beznađu svijeta bile nositeljice utjehe i nade u bolje sutra. Neka nas u tome krijepe divni primjeri naših Utemeljitelja i svetih sestara naše Družbe.

Uz iskrene pozdrave vaša majka,

Miroslava Bradica

---