Papa Franjo: Budimo sol zemlje, a ne ‘kršćani za muzej’

Kršćani imaju širiti sol vjere, nade i ljubavi – istaknuo je Sveti Otac u propovijedi u četvrtak 23. svibnja na svetoj misi. Papa je naglasio da „uniformiranost“ nije kršćanska izvornost, a upozorio je na opasnost da budemo neslani, „kršćani za muzej“. Na svetoj misi, suslavljenoj s kardinalom Angelom Sodanom i kardinalom Sandrijem te nadbiskupom La Paza (Bolivija) Edmundom Abastoflorom Monterom, sudjelovala je skupina svećenika i laika, suradnika Zbora za Istočne crkve.

Što je sol u kršćanskom životu, kakvu nam je sol dao Isus? Papa je govorio o tome kakav okus kršćani imaju dati svojem životu i životu drugih. Gospodin nam daje sol vjere, nade i ljubavi. No moramo biti pozorni da ta sol, koju smo primili u vjeri da je Isus umro i uskrsnuo da nas spasi, ne postane neslana, da ne izgubi svoju snagu. Ona nije za čuvanje, jer ako se čuva u nekoj bočici onda ne služi ničemu – rekao je Papa.

Smisao je soli jelo učiniti ukusnim. Ako je sol čuvana u bočici, ili kad ovlaži, onda izgubi svoju snagu i nije ni zašto. Sol smo primili da je možemo dati, ona je za davanje ukusa, dana nam je da je nudimo drugima. U suprotnom biva neslanom i ne služi. Moramo moliti Gospodina da ne budemo kršćani s neslanom soli, sa soli u zatvorenoj bočici – potaknuo je Papa dodajući:
Sol ima i jednu drugu posebnost: ako se dobro rabi, ne osjeća se okus soli, ne zamjećuje se sol, ali je svako jelo ukusno; sol pomaže da ukus jela bude dobar, da se jelo bolje očuva i da bude bolje, ukusnije. A to je kršćanska izvornost – ustvrdio je Sveti Otac primjećujući:

Kada s takvom soli naviještamo vjeru, onda oni koji prihvaćaju navještaj ne gube svoje posebnosti, kao ni jelo. Tako svačija posebnost primajući sol biva boljom. Kršćanska izvornost nije uniformiranost. Ona prihvaća svakoga kakav je, s njegovom osobnošću, njegovim osobinama, njegovom kulturom i sve to čuva, jer to je bogatstvo. Ali mu daje nešto više, daje mu ukus. Kršćanska je izvornost vrlo lijepa, jer ako želimo uniformirati – svi jednako osoljeni – onda to izgleda kao presoljena hrana, osjeća se okus soli a ne ukus posoljenog jela. Kršćanska je izvornost upravo to: svatko je onakav kakav jest, s darovima koje je primio od Boga – objasnio je Papa nastavljajući:

Takvu sol moramo davati. Ta sol nije za čuvanje nego za davanje. U prenesenom smislu to bi značilo: izići s porukom, izići s tim bogatstvom koje primamo po vjeri i ponuditi ga drugima. Uostalom, primijetio je Papa, postoje dva „izlaska“ za očuvanje soli. Prvi je: dati sol u službu jelu, u službu drugih, u službu osoba. Drugi je pak: transcendentnost prema tvorcu soli, Stvoritelju. Sol se ne čuva ako se samo drugima daje, nego joj je potrebna i druga transcendencija, molitva, štovanje.

I tako se sol čuva, a ne gubi okus. Štovanjem Boga nadvisujem sebe a naviještanjem evanđelja izlazim iz sebe da prenesem poruku. Ako to ne činimo, te dvije stvari, ta dva nadvisivanja da bismo dali sol, onda će sol ostati u bočici a mi ćemo biti kršćani za muzej. Mi možemo pokazati sol, ovo je moja sol. Vrlo je lijepa. Tu sam sol primio na krštenju, ova je lijepa koju sam primio na Krizmi, a ovu sam primio na vjeronauku… Ali gledajte: Kršćani za muzej! Oni su sol bez okusa, sol koja ne čini ništa – zaključio je Sveti Otac.

Preuzeto s: (rv/bitno.net)

---