Papin nagovor uz blagoslov gradu i svijetu Urbi et orbi, Uskrs 2012.

Objavljeno: 8. travnja 2012.

Draga braćo i sestre iz Rima i cijeloga svijeta!

Neka do svih vas dopre slavljenički usklik Crkve, riječima koje ovaj drevni himan stavlja u usta Mariji Magdaleni, prije njezina susreta s uskrslim Isusom u jutro uskrsnuća. Ona pohita ostalim učenicima i, sva zadihana, sa srcem u grlu, navijesti im: “Vidjela sam Gospodina” (Iv 20, 18). I mi, koji smo prošli pustinju korizme i bolne dane muke, pustimo da se iz naših grudi vine pobjednički usklik: “Uskrsnu! Doista uskrsnu!”.

Neka svaki kršćanin iznova doživi iskustvo Marije Magdalene. To je susret koji mijenja život: susret s jedinstvenim Čovjekom, koji nam daje iskusiti svu Božju dobrotu i istinu, koji nas oslobađa od zla ali ne na površan način, trenutačno, već nas od njega izbavlja na radikalan način, ozdravlja nas potpuno i ponovno nam vraća naše dostojanstvo. Eto zašto je Magdalena nazvala Isusa “nada moja”: jer je po njemu rođena na novi život, on joj je dao novu budućnost, dobar život, oslobođen od zla. “Krist nada moja” znači da svaka moja želja nalazi u njemu jednu stvarnu mogućnost: s njim se mogu nadati da će moj život biti dobar i ispunjen, jer je sam Bog postao blizak toliko da je ušao u naš svijet.

Ali Marija Magdalena, kao i ostali učenici, morala je vidjeti Isusa odbačena od vođa naroda, uhićena, bičevana, osuđena na smrt i raspeta. Mora da je bilo upravo nepodnošljivo vidjeti uosobljenu Dobrotu podvrgnutu ljudskoj zloći, Istinu izruganu od laži, Milosrđe zlostavljano osvete. Činilo se kako je Isusovom smrću propala nada onih koji su se uzdali u njega. Ali ta vjera nije nikada potpuno iščezla: osobito je u srcu Djevice Marije, Isusove majke, taj plamičak živo sjao i u tami noći. Nada se, u ovome svijetu, mora suočiti s okrutnošću zla. Ispred nje se nije ispriječi samo zid smrt, već još više oštre bodlje zavisti i oholosti, laži i nasilja. Isus je prošao kroz taj smrtonosni splet da nama otvori prolaz prema Kraljevstvu života. Bio je jedan trenutak u kojem je izgledalo da je Isus poražen: tmine su obuzele zemlju, Božja je šutnja bila potpuna, nada riječ koja se već doimala praznom.

Kadli, u osvit dana subotnjeg, grob bi pronađen prazan! Zatim se Isus pokaza Magdaleni, ostalim ženama. Vjera se ponovno rađa, življa i snažnija no ikad, nepobjediva, jer se temelji na presudnom iskustvu: “Sa životom smrt se sasta / i čudesna borba nasta. / Vođa živih pade tada / i živ živcat opet vlada”. Znakovi uskrsnuća potvrđuju pobjedu života nad smrću, ljubavi nad mržnjom, milosrđa nad osvetom: “Grob ja vidjeh Krista Boga, / svijetlu slavu uskrsloga, / Anđele i platno bijelo / u kom bješe sveto tijelo “.

Draga braćo i sestre! Ako je Isus uskrsnuo, tada – i jedino tada – se dogodilo doista nešto novo, što mijenja stanje čovjeka i svijeta. Tada je on, Isus, netko u koga možemo staviti svu svoju vjeru i pouzdanje, ne samo vjerovati u njegovu poruku, već vjerovati upravo u Njega, jer Uskrsli ne pripada prošlosti, već je prisutan danas, on je živ. Krist je nada i utjeha napose za kršćanske zajednice koje su najviše kušane diskriminacijama i progonima zbog svoje vjere. On je prisutan kao snaga nade po svojoj Crkvi, bliz svakom čovjeku koji pati i trpi nepravdu.

Neka Uskrsli Krist dadne nadu Bliskom Istoku, da sve etničke, kulturne i vjerske sastavnice te regije surađuju za zajedničko dobro i poštivanje ljudskih prava. Neka, na poseban način, u Siriji prestane krvoproliće i bez oklijevanja se krene putom poštivanja, dijaloga i pomirenja, što je želja i međunarodne zajednice. Neka brojne izbjeglice, koje dolaze iz te zemlje i trebaju humanitarnu pomoć, naiđu na prihvaćanje i solidarnost koji mogu ublažiti njihove bolne patnje. Neka uskrsla pobjeda ohrabri irački narod da ne štedi nikakva truda u kročenju putom stabilnosti i razvoja. Neka u Svetoj zemlji Izraelci i Palestinci ponovno hrabro nastave mirovni proces.

Neka Gospodin, pobjednik nad zlom i smrću, podupre kršćanske zajednice afričkog kontinenta, neka im udijeli nadu da se mogu uhvatiti u koštac s teškoćama, neka ih učini mirotvorcima i tvorcima razvoja društava kojima pripadaju.

Neka Uskrsli Isus utješi napaćene narode Roga Afrike i pospješi njihovo pomirenje; neka pomogne regiju Velikih jezera, Sudan i Južni Sudan, dajući tamošnjim stanovnicima snagu praštanja. Neka Maliju, koji prolazi kroz osjetljivi politički trenutak, Uskrsli Krist udijeli mir i stabilnost. Neka Nigeriji, koja je u posljednje vrijeme pozornica krvavih terorističkih napada, uskrsna nada ulije potrebne snage da nastavi graditi mirno društvo u kojem će se poštivati vjerska sloboda njezinih građana.

(kta/ika)



Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: