Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 2. prosinca 2012.

Draga braćo i sestre!

Crkva danas započinje novu liturgijsku godinu, koju dodatno obogaćuje Godina vjere, 50 godina od otvorenja Drugog vatikanskog koncila. Prva dionica toga puta je došašće, kojeg, u rimskom obredu, čine četiri tjedna koja prethode Božiću, to jest misteriju utjelovljenja. Riječ “advent” znači “dolazak” ili “prisutnost”. U antičkom je svijetu označavao pohod kralja ili cara nekoj provinciji; u kršćanskom se pak jeziku odnosi na Božji dolazak, na njegovu prisutnost u svijetu; tim su misterijem zahvaćeni čitav svemir i čitava povijest, ali ima dva vrhunca: prvi i drugi dolazak Isusa Krista. Prvi je upravo utjelovljenje; drugi je ponovni dolazak u slavi na kraju vremena. Ta dva momenta, premda između njih postoji vremenska distanca – nije nam poznato kolika – duboko su povezani, jer se Isusovom smrću i uskrsnućem već ostvarila ona preobrazba čovjeka i svemira koja je cilj stvaranja. Ali prije svršetka, nužno je da se evanđelje navijesti svim narodima, kaže Isus u Evanđelju svetog Marka (usp. Mk 13. 10). Gospodinov dolazak se nastavlja, svijet mora biti prožet njegovom prisutnošću. A taj stalni Gospodinovo dolazak u naviještanju evanđelja traži našu stalnu suradnju; a Crkva, koja je poput Zaručnice, obećane Zaručnice Jaganjca Božjega raspetog i uskrslog (usp. Otk 21, 9), u zajedništvu sa svojim Gospodinom surađuje u tome Gospodinovom dolasku, u kojem on već počinje svoj ponovni dolazak u slavi.

Na to nas podsjeća današnja Božja riječ, koja opisuje kako nam se valja ponašati da bismo bili spremni na Gospodinov dolazak. U Lukinom Evanđelju, Isus kaže učenicima: “Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama… budni budite i u svako doba molite” (Lk 21, 34.36). Dakle, trezvenost i molitva. A Pavao dodaje poziv da “rastemo i obilujemo ljubavlju” jedni prema drugima i prema svima, da bi nam srca postala postojana i besprijekorna u svetosti (usp. 1 Sol 3, 12-13). Sred nemira koji vladaju u svijetu ili usred pustinja ravnodušnosti i materijalizma, kršćani primaju od Boga spasenje i svjedoče ga različitim načinom življenja, poput grada postavljenog na gori: “U one dane”, najavljuje prorok Jeremija, “Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: ‘Jahve, Pravda naša'” (33, 16). Zajednica vjernika je znak Božje ljubavi, njegove pravednosti koja je već prisutna i djeluje u povijesti ali koja nije još uvijek potpuno ostvarena, i zato je treba uvijek čekati, zazivati, strpljivo i hrabro tražiti.

Djevica Marija na savršen način utjelovljuje duh adventa, kojeg čine slušanje Boga, duboka želja da se vrši njegovu volju te radosno služenje bližnjemu. Pustimo da nas ona vodi, da nas Bog koji dolazi ne nađe zatvorene ili rastresene, već da može u svakome od nas bar malo proširiti svoje kraljevstvo ljubavi, pravde i mira.

Nakon Angelusa

Danas će u Kottaru, u Indiji, blaženim biti proglašen Devasahayam Pillai, vjernik laik koji je živio u 18. stoljeću i koji je umro kao mučenik. Pridružimo se radosti Crkve u Indiji i molimo da novi blaženik podupre vjeru kršćana te velike i plemenite zemlje.

Sutra se slavi Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Svaka osoba, usprkos svojim tjelesnim ili psihičkim ograničenjima, pa bila ona i teška, je uvijek neprocjenjiva vrijednost, i kao takvu je treba promatrati. Potičem crkvene zajednice da budu pozorne i otvorene prema toj braći i sestrama. Pozivam zakonodavce i vladare da zaštite osobe s teškoćama u razvoju i promiču njihovo puno sudjelovanje u društvenom životu.

(kta/ika)

---