Papino “rješenje” za hrvatski referendum

Nema toga tko ovih dana nije imao potrebu javno se očitovati „za“, a još više „protiv“ braka. Vodeći političari to su činili svakodnevno, više puta, u svakoj prigodi. Samo, prava je šteta što je usred medijske galame i nametnute kampanje „protiv“, brak zapravo „ispao iz igre“. Sporedni igrači postali su glavni. Pritom mislim na desetke malih suženih interesa, na stotine problema koji su izašli na vidjelo u ovoj nemilosrdnoj „borbi.“ Svatko ima nešto što ga „žulja“, što zapravo sa sadržajem braka i nema neke veze. A glavni lik cijele priče – brak – nema pravo glasa.

Brak nam je učinio uslugu!

Ipak, ima nešto dobro u medijskom metežu kojega pratimo ovih dana. Na vidjelo su isplivale neke informacije do kojih ne bismo došli redovitim putem. Tako je, i više nego očito, postalo jasno kojim medijima upravlja Vlada, kome su milijunski dugovi oprošteni ili barem prešućeni. Međutim, otvoreno je pitanje kakve je naravi („ljubavna“) veza nekih medija i Vlade kad se ovako prešutno prihvaća. A koliko su političari zaljubljeni u sebe i svoje nastupe (do mjere da bi snimali i video spotove) postalo je jasno onoga trenutka kada su novinari „morali“ izgubiti profesionalni kompas i iz dana u dan istim ljudima postavljati ista pitanja – što mislite o referendumu – i na razne načine prenositi iste izjave „protiv“ braka. Udruge i udrugice različitih, uglavnom liberalnih, usmjerenja shvatile su da na javnoj pozornici ima mjesta i za njih, a bilo je potrebno opravdati i barem dio sredstava koja za svoje djelovanje primaju iz državnog proračuna. I one su imale što reći. I tako je svako malo netko skrenuo pozornost na sebe uzimajući si dio pozornosti javnosti, pa je sve manje mjesta ostalo za središnju temu – brak.

I galamu vrijedi pozorno slušati!

Koliko god su osobe homoseksualnih usmjerenja nametnule temu o diskriminaciji, netoleranciji, ugroženim pravima, itd., obični građani – što pokazuju ankete – ne mrze LGBT predstavnike kako se to želi prikazati. Niti Građanska inicijativa „U ime obitelji“ poticajem na referendum o braku ne dira niti jedno pravo osoba homoseksualne orjentacije, već samo želi istaknuti da jedini spoj na svijetu koji se može i smije zvati brak jest onaj između muškarca i žene. Pravo na brak nitko nema, ali pravo sklopiti ga imaju samo muškarac i žena. To je pravilo prirode (koju je Bog stvorio), tzv. naravno pravo bez kojega ne bi bilo niti međunarodnih niti domaćih pravnih okvira. No, to pravilo prirode nije se svidjelo mnogima koji su se i prije referenduma izjasnili „protiv“. Ali su zato tako dobri poznavatelji pape Franje i Isusa Krista da „znaju“ da njih dvojica nemaju ništa protiv homoseksualnih brakova. Tako su barem pisali pojedini kolumnisti. A narod k’o narod, uglavnom ne čita tekstove analitički, već samo upija naslove. I onda, upravo u žaru „borbe“ iz Rima stigne prijevod pisma u kojem papa Franjo crno na bijelo daje do znanja što on stvarno misli.

Rješenje za svakoga

Sada, uoči 1. prosinca, udahnimo duboko, na obje strane. Smirimo loptu i strasti. Providnost zaista zna kada će u javnost dospjeti koja informacija. Tako je i s pismom što ga je nadbiskup Buenos Airesa Jorge Mario Bergoglio uputio argentinskom Senatu koji je krenuo putem legalizacije homoseksualnih brakova u srpnju 2010. godine. Kad je već postao toliko omiljen i među nevjernicima u Hrvatskoj, do te mjere da mu pišu i pismo kako bi „prijavili“ hrvatske biskupe koji ne rade u skladu s njegovim programom, i mnogi su uvjereni da znaju što papa misli, onda ne bi trebalo biti nikakvih problema s prihvaćanjem sada već poznatih pet razloga koje sadašnji  papa Franjo navodi za nesklapanje braka istospolnih zajednica:

1.    „Da dijalog bude plodonosan, mora biti jasan, jednostavan i vjerodostojan.“ Za ispunjenje ovoga zahtjeva potrebno je razlikovanje pojmova. Očito je da ne može sve pod isti nazivnik. Međutim, pravi dijalog u javnim raspravama kod nas je izostao. Nema vjerodostojnosti bez originalnosti. Ovo je i poziv homoseksualnim osobama da budu to što jesu, bez „skrivanja“ iza pojmova koji su protiv naravi njihova odnosa.

2.    „Brak nije bilo koje zajedništvo između osoba, već ima vlastite i neporecive karakteristike koje čine brak osnovom obitelji i društva.“ Nadbiskup Bergoglio ovdje naglašava smisao braka, ulogu spolnosti i plodnosti njegovih ostvaritelja.

3.    „Kada bi se dalo zakonsko priznanje zajednici osoba istoga spola ili se jamčio jednak zakonski položaj kao braku i obitelji, država bi nezakonito djelovala i proturječila bi svojim institucionalnim obvezama, mijenjajući načela naravnog zakona i javnog poretka… društva.“ Bez prokreacije nema budućnosti naroda, stvar je posve razumljiva. Sve ostalo je umjetno zahvaćanje, a budućnost dugoročno nije izvjesna na improvizaciji njezine kolijevke.

4.    „Zajednici osoba istoga spola nedostaju biološki i antropološki čimbenici vlastiti braku i obitelji. Njoj nedostaje bračna dimenzija i otvorenost prokreaciji.“ Ovo će nekima zasigurno biti najteže prihvatljiv stav pape Franje. I teško ga je pobiti nekom suprotnošću iste snage. Osim toga, zakon prirode nije moguće mijenjati. Svaki zahvat u njega znači narušavanje sklada kojega je zapisao Stvoritelj. A tko u to dirne, „gine“ od vlastite ruke.

5.    „Pravni slučajevi uzajamnog interesa između osoba istoga spola mogu biti dovoljno zaštićeni preko općega prava.“ Ovo je vrlo korektno, zar ne?

Razlog zašto brak treba definirati jest da bi se jasno razlikovao par kojega sklapa muško i žensko od onih parova koji su istoga spola. „To nije prijezir ili diskriminacija“, napominje papa Franjo.

Istospolna x-veza ili y-veza

Ne bi li možda bilo jednostavnije da istospolni parovi stvore novi pojam za svoje veze negoli da galamom mijenjaju „cijeli svijet“? Ipak, problem je u pojmovima iz kojih proizlaze neka prava. S novim pojmovima koje bi si sami trebali definirati – na hrvatskoj ili svjetskoj razini – lakše bismo se razumijeli, zar ne? Tada bi i dijalog bio moguć, a pluralizam ne bismo glumili, već mu po svojim različitostima dali doprinos. „Biti svjestan objektivne razlike ne znači diskriminirati. Priroda ne diskriminira kada stvara muškarca i ženu“, jasan je papa Franjo. Prava je šteta što homoseksualne osobe ovo vrijeme uoči referenduma, ako su već željele biti primjećene kao različite, nisu iskoristile za afirmativnu promociju svojih posebnosti. Hrvati nisu homofobi, samo žele da se jasno postave pravila „igre“. Tada je dijalog moguć. Nije li logično pitanje zašto homoseksualne osobe tako jako žele sebe svrstati pod pojam koji označava heteroseksualne veze? Ako su već drugačijega opredjeljenja, onda neka to bude i novi pojam, npr. x-veza ili y-veza. Zamislite kaosa u sadržaju kad bi brak bio = m+ž, ž+ž, m+m. Koja je to matematika? Nisu ovo sinonimi, već životne stvarnosti. Paradoksalno je koliko homoseksualne osobe žele biti priznate kao takve, koliko ističu da je njihova ljubav normalna samo specifičnoga načina življenja i izražavanja, a na drugoj strani pod svaku cijenu žele pojam koji je suprotan njihovoj specifičnosti. Referendum o braku ne ugrožava homoseksualce, zato što to nije referendum o pravima koja proizlaze iz bračne zajednice niti o posljedicama. To je pitanje identiteta većine. I nikakva galama niti kampanja ne može promijeniti trenutnu, ali niti povijesnu sliku po kojoj se najveći dio Hrvata rađa u obitelji, a obitelji nastaju na braku muškarca i žene. U tom slučaju uzaludno se troši i energija i novac. No, kad u srcu gori, u glavi se dimi. Kad se na ulicama galami, ne vidi se ovo što je očito. Nadbiskup Bergoglio sve je sažeo u pet načela koja su jasna i za hrvatski slučaj. Ali se strasti najprije trebaju smiriti da zavlada logika razuma i – prirode.

Preuzeto s: laudato

---