PISMO O. TOMAŽA MAVRIČA ZA DOŠAŠĆE 2021.
Objavljeno: 2. prosinca 2021.
Rim, došašće 2021.
BOLESNICI I STARIJE OSOBE
SNAŽNI GRADITELJI SVIJETLE BUDUĆNOSTI ISPUNJENE NADOM
Dragi članovi vinkovske obitelji,
milost i mir Isusov bili uvijek s nama!
Svake godine Crkva nam nudi milosni dar nazvan „došašće” koji nam pomaže na poseban način pripraviti svoje srce i duh na božićno vrijeme. Nastavljajući razmišljanje o svetome Vinku Paulskom kao „mistiku kršćanske ljubavi”, pozivam sve nas da tijekom ovogodišnjega došašća meditiramo o neospornom i životvornom poslanju bolesnika i starijih osoba u krilu Crkve i u svijetu pa prema tome i u našim družbama, udrugama, zajednicama, obiteljima i skupinama.
Premda, gledano s jedne strane, dok društvo bolesnike i starije osobe često smatra nekorisnima za puni razvoj i nadu u bolju budućnost za čovječanstvo, dotle s druge strane, u Bibliji, Isus takve predrasude preokreće pa bolesnicima i starijim osobama dodjeljuje povlaštenu ulogu u poslanju koje je Otac povjerio njemu, to jest da sve narode dovede k njemu i njegovu srcu, da pospješi dolazak Božjega kraljevstva.
Ta biblijska izokrenutost proizlazi iz radikalnoga poimanja onoga zbog koga je, doista, postavljena u središte. Tko je taj koji daje puni smisao našemu životu, onome što činimo, onome čemu posvećujemo sve svoje sposobnosti i talente? Tko je krajnji izvor sreće i radosti? Ne zauzima prvo mjesto ljudska osoba, nego Bog.
Društvo često ljudsku osobu stavlja u središte, prema mjeri u kojoj je osoba fizički i mentalno korisna; Bog nema mjesta, a ako ga i ima on je na trećem ili četvrtom mjestu, prema egoističkim poimanjima svakoga pojedinca. Logički je zaključak da u datome trenutku bolesnici i starije osobe postaju, kako to često ponavlja papa Franjo, „isključenici iz našega društva” (usp. Fratelli tutti, 19-20, 278), koji više nisu korisni doprinositi svjetlijoj budućnosti i punoj nadi za čovječanstvo.
Sveti Vinko u više navrata govori o ulozi bolesnika:
Rekao sam više puta, a ne mogu se suzdržati da to ne ponovim i ovaj put, kako moramo smatrati da su osobe zahvaćene bolešću u Družbi blagoslov toj istoj družbi i kući; shvaćati to istinitim moramo tim više jer je naš Gospodin Isus Krist cijenio to stanje zahvaćenosti patnjom kroz koju je osobno htio proći te je postao čovjekom da bi mogao trpjeti. (Coste, XII, 29-30; konferencija 184, „O korisnosti trpljenja“, 28. lipnja 1658.)
Ali, za Družbu, siromašnu Družbu! Oh! Da se nikada ne bi dopuštalo ništa posebnoga, ni glede hrane niti odijevanja; uvijek izuzimam bolesnike, oh! Siromašni bolesnici! Radi njihove podvorbe (ako ustreba) trebalo bi prodati i crkvene kaleže. Bog mi je podario tu nježnost, a molim ga da taj duh dade i Družbi. (Coste, XII, 410; konferencija 220, „O siromaštvu”, 5. prosinca 1659.)
U svojoj poruci prigodom prvoga Svjetskog dana djedova i baka te starijih osoba, papa Franjo citira svetoga starca koji nastavlja moliti i raditi za Crkvu, papu emeritusa Benedikta XVI: Molitva starijih osoba može zaštititi svijet, pomažući mu možda više od mahnitoga rada mnogih drugih. Papa Franjo nadodaje: On je to izgovorio gotovo pred kraj svoga pontifikata u 2012. Kako je to lijepo! Tvoja molitva je dragocjeno blago: to su pluća kojih se Crkva i svijet ne mogu odreći.
Papa isto tako tvrdi: Ne postoji dob umirovljenja za poslanje naviještanja evanđelja i definira poslanje starijih osoba: Očuvati temelje, prenijeti vjeru mladima i preuzeti brigu za najmlađe. (Poruka pape Franje prigodom prvoga Svjetskoga dana djedova i baka i starijih osoba, 25. srpnja 2021.)
Tijekom jedne serije kateheza o obitelji papa Franjo je rekao: Starije osobe su spremište mudrosti našega naroda! (…) Moramo ponovno probuditi društveni osjećaj zahvalnosti, vrjednovanja, gostoprimstva što bi doprinijelo da se starije osobe osjećaju životvornim dijelom svoje zajednice. Društvo koje ne zna pokazati zahvalnost i osjećajnost prema starijim osobama, jest izopačeno društvo. Crkva, vjerna Riječi Božjoj, ne može tolerirati tu iskrivljenost.
Tamo gdje nema poštovanja prema starijim osobama, nema ni budućnosti za mlade. Osim toga, starija osoba nije vanzemaljac. Starija osoba, to smo mi, za malo vremena, možda u daljnjoj budućnosti, no ipak neizbježno, čak i ako ne mislimo na to. I ako naučimo lijepo postupati sa starijim osobama, s nama će se postupati na isti način. (Papa Franjo, opća audijencija, srijeda 4. ožujka 2015.)
Vinko je razumio ove principe. U Općim pravilima prvih konstitucija Misijske družbe on piše:
Jedna od stvari koje je Isus Krist prakticirao i češće preporučivao onima koje je slao na rad u svoj vinograd bilo je posjećivanje i posluživanje bolesnika, poglavito siromašnih, stoga će Družba posebno voditi brigu da ih posjećuje i poslužuje … no ne samo naše, nego i one vani. (VI, 1)
Neovisno o mjestu gdje posjećujemo kojeg bolesnika, bilo u kući ili pak one vani, nećemo ih gledati samo kao ljude, nego kao samoga Isusa Krista koji jamči da je to služba koju činimo njemu. (VI, 2)
Sveti Vinko Paulski se isto tako obraćao i samim bolesnicima sljedećim riječima:
Naši će bolesnici znati da oni nisu u bolesničkim sobama i u krevetu samo da bi bili njegovani i ozdravili, nego također da odatle, kao s propovjedaonice, barem svojim dobrim primjerom poučavaju u kršćanskim krepostima, poglavito u strpljenju i usklađivanju s voljom Božjom da time budu poticajni za one koji će ih posjetiti ili posluživati; tako će se kroz bolest usavršavati njihova krepost. (VI, 3)
Tijekom ovoga vremena došašća otkrijmo svi sve više i više u svojim zajednicama, obiteljima i skupinama, „živo blago” koje su naši bolesnici i starije osobe. Oni su živa Isusova prisutnost među nama. Oni su Isus kojemu mi dugujemo svu svoju ljubav, svu brižljivost koju ljudski možemo darovati. Oni ostaju naši učitelji, naši uzori i naša podrška u izgradnji svjetlije budućnosti ispunjene nadom jer preko njih nam govori Isus, označavajući nam na kojim smo temeljima dužni graditi svoje snove, svoja nadanja i ciljeve. Ne treba podleći mentalitetu pojedinih područja u društvu koji starije osobe i bolesnike promatraju kao otpadak društva: kada završi prolazni trenutak radosti, ostaje jedino tuga, razočaranje, frustracija i život lišen smisla.
Vinko Paulski, postavši „mistik kršćanske ljubavi”, shvatio je i živio odnos s bolesnicima i starijim osobama po Isusovu primjeru.
Nek nas ovo vrijeme došašća uvijek sve više uvodi u dubine Isusove poruke glede bolesnika i starijih osoba kako bismo, pripremajući se za slavlje rođenja našega Spasitelja, zajedno s njima izgrađivali svjetliju budućnost i puninu nade u svjetlu njegove prisutnosti.
Vaš brat u svetom Vinku
Tomaž Mavrič, CM
Prijevod s francuskog jezika:
s. M. Arkanđela Smoljo
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Tijekom svoje duge povijesti sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Prema zadnjoj statistici (30. 6. 2023.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluju 572 sestre, u 77 zajednica, u 10 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Crna Gora, Bugarska, Italija, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe i iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima svoga vremena.
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet koji pruža nove i bolje mogućnosti te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja, Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: