Pobožnost prema Duhu Svetome
Objavljeno: 25. svibnja 2012.
Lujza de Marillac nazvana je „mističarkom Duha Svetoga“. Nema sumnje o tome da su neki odlučni časovi njena života bili povezani s Trećom Osobom Presvetog Trojstva. U vezi s time njen je temeljni doživljaj bio na blagdan Duhova godine 1623. Tada je Lujza još bila u svojim duševnim teškoćama, kao zaronjena u tamu i tjeskobu. Mučila ju je sumnja da li jest ili nije dužna napustiti muža, kako bi se mogla potpuno posvetiti Bogu vršenjem djela ljubavi. Na svetkovinu Duhova 1623. pošla je na svetu Misu u crkvu svetog Nikole, kad je najednom njen duh bio preplavljen svjetlom i utjehom. Raspršili su se svi mrakovi zbunjenosti s kojima se borila, a bilo joj je naznačeno i rješenje za izlaz iz njenog mučnog stanja. Tajanstveni nutarnji glas joj je govorio neka ostane s mužem, a kasnije da će doći vrijeme kad će se moći posvetiti Bogu… Onog je dana utjeha Duha Svetoga bila odlučna za daljnji Lujzin život. Kasnije je više puta izjavljivala da joj je božanska dobrota ulila u srce jedan zakon od kojeg se više nije odvajala, a to je bio zakon ljubavi i trpljenja, koji ju je vodio tako da je njena aktivna pobožnost dobila mistične zanose.
Duh Sveti je zauvijek bio u središtu njenog duhovnog života. Njemu je upućivala molitve koje je sama sastavljala, molitve pune žara, zahvalnosti, predanja.
„O Duše Sveti, ljubavi Oca i Sina – molila je prije nego je pristupila svetoj Pričesti – dođi da očistiš i uljepšaš moju dušu, da ugodim svojem Spasitelju i da ga mogu primiti na njegovu slavu i za svoje spasenje“.
Uvijek se velikom revnošću pripremala za blagdan Duhova, a prije toga obično je obavljala duhovne vježbe koje je započinjala na dan Isusova Uzašašća. Pisala je: „Istina je, posebno mi je draga svetkovina Duhova, veoma mije drago ovo vrijeme iščekivanja i priprave. Sjećam se da sam pred izvjesno vrijeme doživjela veliku utjehu, kad sam slušala jednog propovjednika koji je tvrdio da je upravo na taj dan Bog dao Mojsiju svoj zakon, zapisan na dvije ploče, i da je tog istog dana, prema zakonu milosti, dao svojoj Crkvi zakon svoje ljubavi, koji je ujedno ulijevao i snagu da se provodi. I budući da se upravo tog dana Božjoj dobroti svidjelo da u moje srce položi zakon od kojeg se nikad nisam odijelila, usprkos svim svojim slaboćama, bila bi za mene neizmjerna radost kad bi mi njegova dobrota objavila sredstva da se savršeno držim tog zakona prema njegovoj presvetoj volji“.
Lujza je poticala i svoje kćeri da se na sličan način pripremaju za svetkovinu Duha Svetoga – velikom sabranošću, ustrajne u iščekivanju. Pisala im je: „Zaklinjem dobrotu našeg Gospodina neka raspoloži vaše duše da primite Duha Svetoga, te gorite ognjem njegove ljubavi, da budete savršene u toj ljubavi, koja će vas voditi da iznad svega ljubite presvetu volju Božju“.
I dalje je pisala: „Duše koje su istinski siromašne i koje žele služiti Bogu, moraju imati veliko pouzdanje da će im Duh Sveti pri svom posjetu, ako u njima ne naiđe na nikakav otpor, dati pravo raspoloženje za vršenje presvete Božje volje, što mora biti njihova jedina želja. Ali da budu u tom stanju potpunog predanja, treba da poput apostola budu savršeno poslušne, uz iskreno priznavanje vlastite nemoći i potpuno otrgnute od svakog stvorenja, pa i od samoga Boga što se tiče osjetnih utjeha. Zaista, Sin Božji koji je apostole pripremao za dolazak Duha Svetoga, i njih je uveo u to stanje posvemašnjeg otrgnuća i nutarnje ogoljenosti, a svojim Uzašašćem lišio ih je i svoje svete božanske prisutnosti“.
Ali da Duh Sveti može potpuno izvesti svoje posvetno djelovanje, a ono je u tome, da osobe suobliči Kristu u njihovu djelovanju i mišljenju, treba ukloniti svaku zapreku za to djelovanje, ili da barem duša bude raspoložena da je ukloni, jer „u tako raspoloženoj duši žar njegove ljubavi uništit će svaku zapreku koja sprečava božanske djelovanje, uspostavit će zakone svete ljubavi i u tu će dušu uliti snagu da djeluje iznad svojih ljudskih mogućnosti, dok se bude zadržavala u tom stanju apsolutnog otrgnuća od svega“. To je temeljni korak, oznaka koja razdvaja „one koji su primili njegove darove od onih koji ih nisu primili“. Prvi su ispunjeni težnjom da proslave Krista, da svjedoče za njega, prihvaćaju njegovu nauku, i u drugima šire dobročinstva njegove ljubavi.
Drugi postaju plijen nereda koji sputavaju oduševljenje i velikodušnost u ljubavi prema Kristu i bližnjima.
Lujza je opet pisala sestrama i poticala ih: „Da se dobro pripremim za dolazak Duha Svetoga, treba da radim na tome da uklonim od sebe svaku ispraznu brigu, svaku pretjeranu zabrinutost te da djelujem, ili još bolje, da pustim neka djeluje u meni potpuno ona milost koju Duh Sveti hoće udijeliti za sve moje sposobnosti; to se pak ne može dogoditi drugačije nego uklanjanjem svih zlih navika koje su zapreka njegovom božanskom djelovanju. Izliječi me od moje zaslijepljenosti, o vječna Svjetlosti! Podržavaj mi duh u jednostavnosti, o Ti savršeno jedinstvo!“
Iz Knjige: L. Mezzadri, Lujza de Marillac
Priredila s. Stjepanka Stanić
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: