Pobožnost prema Duhu Svetome

Objavljeno: 25. svibnja 2012.

Lujza de Marillac nazvana je „mističarkom Duha Svetoga“. Nema sumnje o tome da su neki odlučni časovi njena života bili povezani s Trećom Osobom Pre­svetog Trojstva. U vezi s time njen je temeljni doživ­ljaj bio na blagdan Duhova godine 1623. Tada je Lujza još bila u svojim duševnim teškoćama, kao zaronjena u tamu i tjeskobu. Mučila ju je sumnja da li jest ili nije dužna napustiti muža, kako bi se mogla potpuno posvetiti Bogu vršenjem djela ljubavi. Na svetkovinu Duhova 1623. pošla je na svetu Misu u crkvu svetog Nikole, kad je najednom njen duh bio preplavljen svjetlom i utjehom. Raspršili su se svi mrakovi zbunjenosti s ko­jima se borila, a bilo joj je naznačeno i rješenje za iz­laz iz njenog mučnog stanja. Tajanstveni nutarnji glas joj je govorio neka ostane s mužem, a kasnije da će doći vrijeme kad će se moći posvetiti Bogu… Onog je dana utjeha Duha Svetoga bila odlučna za daljnji Lujzin život. Kasnije je više puta izjavljivala da joj je božanska dobrota ulila u srce jedan zakon od ko­jeg se više nije odvajala, a to je bio zakon ljubavi i trp­ljenja, koji ju je vodio tako da je njena aktivna pobožnost dobila mistične zanose.

Duh Sveti je zauvijek bio u središtu njenog duhovnog života. Njemu je upućivala molitve koje je sama sa­stavljala, molitve pune žara, zahvalnosti, predanja.

„O Duše Sveti, ljubavi Oca i Sina – molila je prije nego je pristupila svetoj Pričesti – dođi da očistiš i uljepšaš moju dušu, da ugodim svojem Spasitelju i da ga mogu primiti na njegovu slavu i za svoje spasenje“.

Uvijek se velikom revnošću pripremala za blagdan Duhova, a prije toga obično je obavljala duhovne vježbe koje je započinjala na dan Isusova Uzašašća. Pisala je: „Istina je, posebno mi je draga svetkovina Duhova, veoma mije drago ovo vrijeme iščekivanja i priprave. Sjećam se da sam pred izvjesno vrijeme do­živjela veliku utjehu, kad sam slušala jednog propov­jednika koji je tvrdio da je upravo na taj dan Bog dao Mojsiju svoj zakon, zapisan na dvije ploče, i da je tog istog dana, prema zakonu milosti, dao svojoj Crkvi za­kon svoje ljubavi, koji je ujedno ulijevao i snagu da se provodi. I budući da se upravo tog dana Božjoj dobro­ti svidjelo da u moje srce položi zakon od kojeg se ni­kad nisam odijelila, usprkos svim svojim slaboćama, bila bi za mene neizmjerna radost kad bi mi njegova dobrota objavila sredstva da se savršeno držim tog za­kona prema njegovoj presvetoj volji“.

Lujza je poticala i svoje kćeri da se na sličan način pri­premaju za svetkovinu Duha Svetoga – velikom sabranošću, ustrajne u iščekivanju. Pisala im je: „Zaklinjem dobrotu našeg Gospodina neka raspoloži vaše duše da primite Duha Svetoga, te gorite ognjem nje­gove ljubavi, da budete savršene u toj ljubavi, koja će vas voditi da iznad svega ljubite presvetu volju Božju“.

I dalje je pisala: „Duše koje su istinski siromašne i ko­je žele služiti Bogu, moraju imati veliko pouzdanje da će im Duh Sveti pri svom posjetu, ako u njima ne nai­đe na nikakav otpor, dati pravo raspoloženje za vrše­nje presvete Božje volje, što mora biti njihova jedina želja. Ali da budu u tom stanju potpunog predanja, treba da poput apostola budu savršeno poslušne, uz iskreno priznavanje vlastite nemoći i potpuno otrgnu­te od svakog stvorenja, pa i od samoga Boga što se tiče osjetnih utjeha. Zaista, Sin Božji koji je apostole pri­premao za dolazak Duha Svetoga, i njih je uveo u to stanje posvemašnjeg otrgnuća i nutarnje ogoljenosti, a svojim Uzašašćem lišio ih je i svoje svete božanske prisutnosti“.

Ali da Duh Sveti može potpuno izvesti svoje posvetno djelovanje, a ono je u tome, da osobe suobliči Kristu u njihovu djelovanju i mišljenju, treba ukloniti svaku zapreku za to djelovanje, ili da barem duša bude ra­spoložena da je ukloni, jer „u tako raspoloženoj duši žar njegove ljubavi uništit će svaku zapreku koja spre­čava božanske djelovanje, uspostavit će zakone svete ljubavi i u tu će dušu uliti snagu da djeluje iznad svo­jih ljudskih mogućnosti, dok se bude zadržavala u tom stanju apsolutnog otrgnuća od svega“. To je temeljni korak, oznaka koja razdvaja „one koji su primili njegove darove od onih koji ih nisu primi­li“. Prvi su ispunjeni težnjom da proslave Krista, da svjedoče za njega, prihvaćaju njegovu nauku, i u dru­gima šire dobročinstva njegove ljubavi.

Drugi postaju plijen nereda koji sputavaju oduševljenje i velikoduš­nost u ljubavi prema Kristu i bližnjima.

Lujza je opet pisala sestrama i poticala ih: „Da se do­bro pripremim za dolazak Duha Svetoga, treba da ra­dim na tome da uklonim od sebe svaku ispraznu bri­gu, svaku pretjeranu zabrinutost te da djelujem, ili još bolje, da pustim neka djeluje u meni potpuno ona mi­lost koju Duh Sveti hoće udijeliti za sve moje sposob­nosti; to se pak ne može dogoditi drugačije nego uk­lanjanjem svih zlih navika koje su zapreka njegovom božanskom djelovanju. Izliječi me od moje zaslijep­ljenosti, o vječna Svjetlosti! Podržavaj mi duh u jed­nostavnosti, o Ti savršeno jedinstvo!“

Iz Knjige: L. Mezzadri, Lujza de Marillac

Priredila s. Stjepanka Stanić



Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: