Pošast ‘Vatikanskog kruha’ širi se Hrvatskom

“Kruh donosi sreću obitelji i smije se peći samo jednom u životu. Za početak je potrebno od nekoga dobiti 1/4 smjese pa raditi kako je opisano…”

S mnogih strana dobivamo informacije da se na razne načine širi recept za tzv. „Vatikanski kruh“ čija priprema započinje upravo navedenim riječima, a iza kojih se potanko opisuju sastojci kruha i način njegove pripreme. Najprije trebaš od nekoga dobiti dio tijesta, potom miješati točno određen broj dana, zatim… Onima koji ga peku i jedu navodno donosi sreću.

Ovakva praznovjerna smicalica bila je već davno poznata i kao „Kruh prijateljstva“, a u svijetu i kao „Amiški kruh“. Bolje upućeni i malo stariji vjerojatno se sjećaju da se priča o “Vatikanskom kruhu” pojavila u Hrvatskoj prije više od deset godina, no ovih dana je ponovno aktualizirana, zahvaljujući društvenim mrežama, SMS-ovima itd. Širi se brzo poput pošasti. Odakle ovaj naziv “Vatikanski” nije poznato, kao ni odakle je krenula cijela priča, no ono što je poznato jest da je riječ o još jednoj manipulaciji vjerskim osjećajima, ali i neznanju mnogih katolika.

Upravo zbog naziva koji asocira na sigurnost i povjerenje ili zbog kombinacije ljudskih želja, ovaj recept se naime širi i među vjernicima. Stoga valja upozoriti da taj kruh nema nikakve veze s Vatikanom, a još manje s vjerom, dapače riječ je o običnom praznovjerju koje je zaogrnuto kulinarstvom i dano u obliku kombinacije recepta i svojevrsnih magijskih uputa.

Vidljivo je to i iz teksta koji u sebi sadrži praznovjerna upozorenja na sreću ili nesreću koja će zadesiti onoga tko pripravi, odnosno odbije pripraviti taj kruh.

I tu se cijela stvar oko “Vatikanskog kruha” razotkriva. Nedvojbeno je riječ je o praznovjerju, krivoj pobožnosti i ritualu koji nikome neće donijeti sreću. Isto vrijedi i za različite lance sreće/nesreće koji od primatelja zahtijevaju da postupaju po točnoj uputi ako žele imati sreću, odnosno izbjeći nesreću.

Spravljanjem tih kruhova ili sudjelovanjem u lancima sreće i sl. upadamo naime u grijeh praznovjerja koji nikome ne može donijeti ništa dobroga. Katekizam Katoličke Crkve to opisuje ovako: „Praznovjerje je, na neki način, izopačena pretjeranost religije(…) Praznovjerje je zastranjenje religioznog osjećaja i djela koja iz njega izviru. Može se također prikazati pod maskom štovanja pravog Boga, npr. kad se nekim djelima, inače ispravnim ili nužnim, pridaje gotovo magična važnost…“

Stoga bilo kakvo sudjelovanje u tome treba sasvim otkloniti, bez ikakva straha od nekakve kazne koja bi nas mogla zadesiti ako se ne uključimo.

Preuzeto s: Bitnonet

---