Posljednji Angelus Benedikta XVI.
Objavljeno: 24. veljače 2013.
Deseci tisuća vjernika od jutarnjih sati, okruženi novinarima iz cijelog svijeta, iščekivali su pojavljivanje Pape Benedikta XVI. na tradicionalnom nedjeljnom Angelusu. No ovo je bilo povijesno i posebno iskustvo Papinog posljednjeg Angelusa prije konačnog povlačenja od službe Petrova nasljednika u četvrtak, 28. veljače 2013. godine. Ono što je vrlo zanimljivo i znakovito jest gotovo opipljiva molitvena povezanost između Pape i vjernika. To se vidi i po natpisima na plakatima, transparentima, koje vjernici nose: “Uz Tebe smo!”, “S Tobom smo u molitvi!” i slično … Doista puk je u Benediktu XVI. prepoznao čovjeka molitve, a i samoj mi se čini, što o tom više razmišljam, kao da mu lice ižarava neku posebnu mirnoću, blagost, milinu, ljepotu, koju do sada nisam primjećivala. Papine riječi, poruka posljednjeg Angelusa, smjerale su upravo molitvi i govorile su o važnosti molitve u životu vjernika, u njihovu djelovanju i nasljedovanju Krista. Papa nam je jasno poručio da jedino molitva može preobraziti ljudsko srce, da jedino u molitvi možemo otkriti Očevo lice i Njegovu volju, da jedino u molitvi možemo naći pravi put našim koracima i našem apostolatu. No Benedikt XVI. naglasio je još nešto, vrlo važno, a mi to često zaboravljamo i krivo tumačimo: molitva nije bijeg od svijeta, od njegovih problema, već je upravo mjesto susreta ljudskog i božanskog. Stoga molitvi moramo dati prvo mjesto u svom životu i u ovom korizmenom hodu.
Papine riječi prenosim u cijelosti:
Draga braćo i sestre!
Hvala za vašu ljubav!
Danas, na drugu korizmenu nedjelju, imamo Evanđelje koje je na poseban način lijepo, ovo o Gospodinovu preobraženju. Evanđelist Luka stavlja poseban naglasak na Isusovo preobraženje dok je molio: to Njegovo posebno iskustvo odnosa s Ocem, tijekom jedne vrste duhovnih vježbi, koje Isus živi na visokoj gori u društvu Petra, Ivana i Jakova, trojice učenika koji su stalno prisutni u trenucima božanskog očitovanja Učitelja (Lk 5,10; 8,51; 9,28). Gospodin, koji je netom (malo prije) najavio svoju smrt i uskrsnuće (9,22), nudi svojim učenicima predokus svoje slave. Također u Preobraženju, kao i u krštenju, odzvanja glas Očev: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, slušajte ga!” (9,35). Prisutnost Mojsija i Ilije, koji predstavljaju Zakon i Proroke starog Saveza, vrlo je značajna: cijela povijest Saveza okrenuta je k Njemu, Kristu, koji ostvaruje jedan novi “izlazak” (9,31), ne prema obećano zemlji kao u vrijeme Mojsija, već prema Nebu. Petrova izjava: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti” (9,33) predstavlja nemogući pokušaj da se zaustavi ovo mistično iskustvo. Sv. Augustin komentira: „Petar … na gori … ima Krista kao hranu duše. Zašto bi morao sići i vratiti se mukama i patnjama, dok je gore bio pun osjećaja svete ljubavi prema Bogu i dok ih je nadahnjivalo sveto ponašanje? (Govor 78,3: PL 38,491).
Meditirajući ovaj odlomak Evanđelja, možemo izvući vrlo važnu pouku. Iznad svega, prvenstvo molitve, bez koje se čitav naš apostolski trud (apostolat) i ljubav svodi na aktivizam. U korizmi učimo dati dovljno vremena molitvi, osobnoj i zajedničkoj, koja daje disanje našem duhovnom životu. Isto tako, molitva nije izoliranje od svijeta i njegovih kontradiktornosti, kao što je to na Taboru htio učiniti Petar, već nas molitva vodi na put, u akciju (djelovanje). “Kršćanski se život, napisao sam u Poruci za korizmu, sastoji u stalnom usponu na “brdo” susreta s Bogom a zatim silaženju među ljude, noseći ljubav i snagu koje nam taj susret daje, tako da svojoj braći i sestrama služimo istom onom ljubavlju kojom Bog ljubi (br. 3).
Draga braćo i sestre, osjećam da je ova Riječ Božja posebno usmjerena meni, u ovom trenutku moga života. Hvala! Gospodin me poziva da “siđem s brda”, posvećujući se još više molitvi i meditaciji. Ali ovo ne znači napustiti Crkvu, dapače, ako Bog ovo traži od mene to je samo zato da mogu nastaviti služiti mu istom predanošću i ljubavlju s kojom sam to nastojao činiti sve do sada, ali na način koji više odgovara mojoj dobi i mojoj snazi.
Zazovimo zagovor Djevice Marije: ona će pomoći svima da uvijek nasljedujemo Gospodina Isusa, u molitvi i u djelima ljubavi.
S talijanskog prevela: S. Stjepanka Stanić
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: