Posljednji Angelus Benedikta XVI.

Objavljeno: 24. veljače 2013.

Deseci tisuća vjernika od jutarnjih sati, okruženi novinarima iz cijelog svijeta, iščekivali su pojavljivanje Pape Benedikta XVI. na tradicionalnom nedjeljnom Angelusu. No ovo je bilo povijesno i posebno iskustvo Papinog posljednjeg Angelusa prije konačnog povlačenja od službe Petrova nasljednika u četvrtak, 28. veljače 2013. godine. Ono što je vrlo zanimljivo i znakovito jest gotovo opipljiva molitvena povezanost između Pape i vjernika. To se vidi i po natpisima na plakatima, transparentima, koje vjernici nose: “Uz Tebe smo!”, “S Tobom smo u molitvi!” i slično … Doista puk je u Benediktu XVI. prepoznao čovjeka molitve, a i samoj mi se čini, što o tom više razmišljam, kao da mu lice ižarava neku posebnu mirnoću, blagost, milinu, ljepotu, koju do sada nisam primjećivala. Papine riječi, poruka posljednjeg Angelusa, smjerale su upravo molitvi i govorile su o važnosti molitve u životu vjernika, u njihovu djelovanju i nasljedovanju Krista. Papa nam je jasno poručio da jedino molitva može preobraziti ljudsko srce, da jedino u molitvi možemo otkriti Očevo lice i Njegovu volju, da jedino u molitvi možemo naći pravi put našim koracima i našem apostolatu. No Benedikt XVI. naglasio je još nešto, vrlo važno, a mi to često zaboravljamo i krivo tumačimo: molitva nije bijeg od svijeta, od njegovih problema, već je upravo mjesto susreta ljudskog i božanskog. Stoga molitvi moramo dati prvo mjesto u svom životu i u ovom korizmenom hodu.

Papine riječi prenosim u cijelosti:

Draga braćo i sestre!

Hvala za vašu ljubav!

Danas, na drugu korizmenu nedjelju, imamo Evanđelje koje je na poseban način lijepo, ovo o Gospodinovu preobraženju. Evanđelist Luka stavlja poseban naglasak na Isusovo preobraženje dok je molio: to Njegovo posebno iskustvo odnosa s Ocem, tijekom jedne vrste duhovnih vježbi, koje Isus živi na visokoj gori u društvu Petra, Ivana i Jakova, trojice učenika koji su stalno prisutni u trenucima božanskog očitovanja Učitelja (Lk 5,10; 8,51; 9,28). Gospodin, koji je netom (malo prije) najavio svoju smrt i uskrsnuće (9,22), nudi svojim učenicima predokus svoje slave. Također u Preobraženju, kao i u krštenju, odzvanja glas Očev: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, slušajte ga!” (9,35). Prisutnost Mojsija i Ilije, koji predstavljaju Zakon i Proroke starog Saveza, vrlo je značajna: cijela povijest Saveza okrenuta je k Njemu, Kristu, koji ostvaruje jedan novi “izlazak” (9,31), ne prema obećano zemlji kao u vrijeme Mojsija, već prema Nebu. Petrova izjava: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti” (9,33) predstavlja nemogući pokušaj da se zaustavi ovo mistično iskustvo. Sv. Augustin komentira: „Petar … na gori … ima Krista kao hranu duše. Zašto bi morao sići i vratiti se mukama i patnjama, dok je gore bio pun osjećaja svete ljubavi prema Bogu i dok ih je nadahnjivalo sveto ponašanje? (Govor 78,3: PL 38,491).

Meditirajući ovaj odlomak Evanđelja, možemo izvući vrlo važnu pouku. Iznad svega, prvenstvo molitve, bez koje se čitav naš apostolski trud (apostolat) i ljubav svodi na aktivizam. U korizmi učimo dati dovljno vremena molitvi, osobnoj i zajedničkoj, koja daje disanje našem duhovnom životu. Isto tako, molitva nije izoliranje od svijeta i njegovih kontradiktornosti, kao što je to na Taboru htio učiniti Petar, već nas molitva vodi na put, u akciju (djelovanje). “Kršćanski se život, napisao sam u Poruci za korizmu,  sastoji u stalnom usponu na “brdo” susreta s Bogom a zatim silaženju među ljude, noseći ljubav i snagu koje nam taj susret daje, tako da svojoj braći i sestrama služimo istom onom ljubavlju kojom Bog ljubi (br. 3).

Draga braćo i sestre, osjećam da je ova Riječ Božja posebno usmjerena meni, u ovom trenutku moga života. Hvala! Gospodin me poziva da “siđem s brda”, posvećujući se još više molitvi i meditaciji. Ali ovo ne znači napustiti Crkvu, dapače, ako Bog ovo traži od mene to je samo zato da mogu nastaviti služiti mu istom predanošću i ljubavlju s kojom sam to nastojao činiti sve do sada, ali na način koji više odgovara mojoj dobi i mojoj snazi.

Zazovimo zagovor Djevice Marije: ona će pomoći svima da uvijek nasljedujemo Gospodina Isusa, u molitvi i u djelima ljubavi.

S talijanskog prevela: S. Stjepanka Stanić



Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: