[PPS] Adevent – početak nove liturgijske godine
Objavljeno: 30. studenoga 2013.
Nalazimo se na kraju još jedne liturgijske godine koja je imenovana Godinom vjere. Papa u miru Benedikt XVI. proglasio je Godinu vjere od 11. listopada prošle, 2012., godine do 24. studenoga ove, 2013., godine. Tim činom Crkva nas je pozvala da promislimo svoje putove, svoju vjeru, svoju pripradnost Kristu i svoje opredjeljenje za Krista. Pozvala nas je da svi, baš svi oni koji se zovu kršćanima, katolicima promisle o svojoj vjeri.
Je li moja vjera doista samo moj osobni čin, moja osobna stvar ili je ona utkana u zajedništvo vjere Crkve?
Jesam li vjernik samo po potrebi, kad mi u životu zagusti, kad više nemam kamo, kad sam sve isprobao i vračare i alternativu, a onda smo se sjetili da možda i Bog postoji, pa zlu ne trebalo, mogu se i Njemu obratiti?
Jesam li vjernik samo na papiru dok moj konkretni život i djela s tim baš nemaju nikakve veze i dodira?
Je li Krist za mene doista jedini Spasitelj i Onaj u kojega unatoč svih događanja u svijetu i vlastitom životu, pa makar bila i loša, vjerujem?
Jesam li vjernik tako da se osjećam tijelom Crkve ili sam samo neki solo igrač koji ne samo da ne suosjeća s Crkvom već ju i kritizira, blati svojim ponašanjem, riječima, djelima, svojim kontra opredjeljenjima protiv njezina nauka?
Ova Godina vjere polako prolazi, službeno je zaključena na nedjelju Krista, Kralja svega stvorenoga 24. studenoga od Pape Franje. No to nikako ne znači da je time i naša vjera, ili propitivanje o vjeri, ili obveza da živimo i djelujemo kao vjernici zaključena. Naprotiv, pred vrata nam dolazi nova Crkvena godina koja započima Došašćem ili Adventom. I upravo ova Nova godina od nas traži hod u vjeri. Traži od nas vjeru i vjerničku pripravu kroz četiri tjedna kako bismo vjerom u srcu prihvatili Krista i pripremili se za njegov dolazak.
U Došašću Crkva ima pred očima dvostruki dolazak Krista Spasitelja – onaj njegov dolazak koji se zbio u vremenu (to je ta godišnja proslava Kristova rođenja – Božić) i slavni Njegov dolazak na koncu vremena, kada će doći kao milosrdni Sudac živih i mrtvih.
U Došašću nam je dano da iskusimo čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom ali nam je također dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja. Prvu nedjelju Došašće karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja a četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.
Došašće je ujedno i poziv da se u svakidašnjoj, vrtoglavoj strci vremena zaustavimo, da stanemo, da promislimo svoje putove, da si damo vremena. Da se zaustavimo upravo pred tajnom života. Pred Bogom koji je uzeo obličje čovjeka, lik djeteta da bi čovjeku postao blizi Bog, Emanuel, Bog s nama i Bog za nas.
Došašće je prilika da sami sebi dadnemo priliku biti ljudi, biti vjernici, biti jednostavno čovjek.
Došašće je prilika da svojim bližnjima i svijetu darujemo ne nešto već nekoga – sebe. I sve to po uzoru Krista koji je nama, svijetu darovao ne nešto već Nekoga – samoga Sebe.
Došašće je dakle prilika da promislimo i očistimo svoje srce od onih lažnih darivanja, skupocjenih stvari i darova, koje nam kradu vrijeme i osobnost, koje nas udaljavaju jedne od drugih, koje nas na kraju, unatoč sveg blještavila, ostavljaju praznima.
Stoga, ovo Došašće je još jedna prilika tebi i meni za novi početak.
Stani, zaustavi se, promisli o svojim putovima i životu, okreni se životu – Bogu koji ti se nudi u liku malenog, nemoćnog Djeteta i tako te poziva da se u svim trenutcima i situacijama svoga života opredjeliš za život, za radost, za vrjednote koje nikada ne prolaze i koje niti jedna ideologija, mišljenja, vrijeme, vlasti i sile ne mogu izbrisati i potamniti.
Neka ti u tome pomogne i ova prezentacija koja pripovijeda o Adventu-Došašću. Koja te poziva da se zaustaviš i da si daš vremena, da ne dopustiš da te vrijeme «pregazi».
ADVENT
Priredila, s. Stjepanka Stanić
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: