Presveto Srce Isusovo

“Prigibam koljena  pred Ocem, … neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjega čovjeka” (Ef 3,14-16). Tako moli Kristov apostol riječima poslanice Efežanima.

Crkva slavi svetkovinu Srca Isusova i otajstvu toga božanskog Srca posvećuje također  cijeli mjesec lipanj.

A tko će moći biti bliži Sinovljevu Srcu nego Majka? Stoga zajedno s njom “prigibamo koljena pred Ocem”. I zajedno s njom molimo da pobožnost Srcu Otkupitelja svijeta, po Duhu Svetom, u svima nama ojača unutarnjega čovjeka.

Značenje toga “snažnog pojačanja unutarnjega čovjeka” – koji je djelo Duha Svetoga što djeluje u našim srcima – objašnjava nam nastavak poslanice Efežanima u kojoj čitamo: “Po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i  utemeljeni mognete shvatiti… ljubav Kristovu koja nadilazi svaku spoznaju da se ispunite do sve punine Božje” (Ef 3, 17-19).

To može napraviti samo Duh Sveti u našem ljudskom duhu. Samo Duh Sveti može pred nama otvoriti tu puninu “unutarnjega čovjeka”, koji ne smije biti zaokupljen samo onim što prolazi “nego se mora ukorijeniti i utemeljiti” u onoj “ljubavi” koja ne prolazi. Ta se ljubav objavljuje u ljudskom Srcu njegova Sina.

SRCE ISUSOVO, U KOJEM JE SVE BLAGO MUDROSTI I ZNANJA

Ovaj zaziv litanija Presvetoga Srca, uzet iz poslanice Kološanima (2, 3), daje nam da razumijemo potrebu da pođemo Srcu Kristovu kako bismo ušli u puninu Božju.

Znanje o kojem govorimo nije znanje koje napuhuje (1 Kor 2, 2), zasnovano na ljudskoj moći. To je božanska mudrost, otajstvo kroz vjekove skriveno u misli Boga, stvoritelja svemira (Ef 3, 9). To je novo znanje, skriveno mudrima i pametnima ovoga svijeta, no objavljeno malenima (Mt 11, 25), koji su bogati poniznošću, jednostavnošću, čistoćom srca. To znanje i ta mudrost sastoje se u poznavanju nevidljivoga Božjeg otajstva, koje ljude poziva da budu dionici božanske naravi i prihvaća ih u zajedništvo sa sobom.

Mi poznajemo te stvari jer se Bog sam udostojao da nam ih objavi preko Sina, koji je mudrost Božja (1 Kor 1, 24). Sve stvari, na nebu i na zemlji, stvorene su po njemu i s obzirom na njega (Kol 1, 16). Mudrost Kristova veća je od Salomonove (Lk 11, 21). Njegovo je bogatstvo neistraživo (Ef 3, 8). Njegova ljubav nadilazi svaku spoznaju. No s vjerom bivamo u stanju, zajedno sa svima svetima, shvatiti joj širinu, dužinu, visinu, dubinu (Ef 3, 18). Upoznajući Isusa upoznajemo i Boga. Tko vidi njega, vidi Oca (Iv 14, 9). S njime je ljubav Božja razlivena u srcima našim (Rim 5, 5).

Ljudsko je znanje kao voda iz naših izvora: tko od nje pije, ponovno će ožednjeti. Isusova mudrost i znanje, naprotiv, otvara oči duha, pokreće srce u dubini bića i rađa čovjeka za transcendentnu ljubav; oslobađa od mraka zabluda, od mrlja grijeha, od opasnosti smrti i dovodi do punine zajedništva u onim božanskim dobrima koja nadilaze shvaćanje ljudskog uma (DV 6).

S Isusovom mudrošću i znanjem mi smo ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi (Ef 3, 17). Stvara se novi, unutrašnji čovjek, koji Boga stavlja u središte svojega života, a sama sebe u službu braće. Marija, Majka Isusova i Majka naša, jedinstveni je primjer novoga stvorenja, postigla je savršenost, obogaćena je puninom milosti i spremna je izvršiti Božju volju: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi”. Stoga je i nazivamo “Prijestoljem mudrosti”.

---