Prikazanje Gospodinovo – rječita slika prikazanja posvećenih

Svake godine, slaveći blagdan Gospodinova prikazanja u Hramu, prisjećamo se i osoba koje su svoj život posvetile Bogu. Prvi Dan posvećenog Života proslavljen je Jubilarne 1997. godine koju je blaženi Papa Ivan Pavao II. posvetio Isusu Kristu, sakramentu krštenja i krjeposti vjere, dakle prije 16. godina. U svojoj poruci posvećenim osobama, ali i cijelo Crkvi, tom prigodom je istaknuo:

“… Poslanje posvećenog života u sadašnjosti i budućnosti Crkve, u zoru trećeg tisućljeća, ne odnosi se samo na one koji su primili ovu posebnu karizmu, već na cijelu zajednicu kršćana. U Apostolskoj post-sinodalnoj pobudnici Vita consacrata, objavljenoj prošle godine, napisao sam: U zbilji, posvećeni život se stavlja u samo srce Crkve kao odlučujući čimbenik njezina poslanja, budući da ‘izražava najdublju narav kršćanskog zvanja’ i težnju cijele Crkve-Zaručnice prema sjedinjenju s jedinim Zaručnikom (VC 3). Posvećenim osobama želim ponoviti poziv da gledaju u budućnost s povjerenjem, oslanjajući se na Božju vjernost i moć njegove milosti, koja je kadra uvijek činiti nova čudesa: Vi nemate samo slavnu povijest koje se treba sjećati i koju treba pripovijedati, nego veliku povijest koju treba izgraditi! Gledajte u budućnost, u koju vas šalje Duh da s vama učini još velikih stvari (VC 110)”.

Nakon ovih, za sve Bogu posvećene ososbe, ali i za cijelu Crkvu, obvezujućih riječi Papa Ivan Pavao II. navodi motive koji su ga potaknuli da ustanovi Dan posvećenog Života.

Papa je naglasio da je cilj ovog Dana trostruk:

• Kao prvo: on odgovara na intimnu potrebu svečanije proslaviti Gospodina i zahvaliti mu na velikom daru posvećenog života koji obogaćuje i razveseljava kršćansku zajednicu mnogobrojnim karizmama i plodovima posvećenja u službi Kraljevstva nebeskog. Ne smijemo nikada zaboraviti da je posvećeni život, prije zalaganja od strane čovjekova, dar koji dolazi Odozgor, od Oca ‘koji privlači k sebi (usp. Iv 6, 44) svoje stvorenje posebnom ljubavlju i u vidu posebnog poslanja’ (VC 17). Ova naklonost, simpatija duboko dodiruje srce pozvane osobe, koja potaknuta Duhom svetim ide stopama Kristovim, u načinu posebnog nasljedovanja, po prihvaćanju evanđeoskih savjeta čistoće, siromaštvai poslušnosti. Prekrasan dar!

‘Što bi bilo od svijeta kad ne bi bilo posvećenih’, s pravom se pita sv. Terezija (Santa Teresa di Gesù, Libro de la vida, c. 32,11). Evo pitanje koje nas tjera da neprestano dajemo hvalu Gospodinu, koji po svom jednstvenom daru Duha nastavlja voditi i podržavati Crkvu u njezinom zahtjevnom hodu u svijetu.

• Drugo, ovaj Dan ima za cilj promicati poznavanje i pouzdanje prema posvećenom životu od strane svega Božjeg naroda. Kao što je naglasio Koncil (usp. LG 44) i ja sâm imao sam priliku ponoviti u istoj Apostolskoj pobudnici, posvećeni život »vjernije oponaša i trajno predstavlja u Crkvi«, na poticaj Duha Svetoga, oblik života koji je prihvatio Isus, najviši posvećenik i Očev misionar za njegovo Kraljevstvo, i predložio ga učenicima što su ga slijedili (VC 22). On je (posvećeni život), dakle, posebno i živo sjećanje na njegova Sina kojemu je Otac jedina Ljubav – evo njegova djevičanstva, – posvećeni život u Njemu nalazi svoje posebno bogatstvo – evo njegova siromaštva – posvećeni život u volji Očevoj nalazi hranu od koje se živi (usp. Iv 4,34) – evo njegove poslušnosti.

Ovaj oblik života, prihvaćen od Krista ostaje prisutan posebno po posvećenim osobama, od velike je važnosti za Crkvu, pozvanu u svakom svom članu živjeti isti žar prema svemu Božjemu, slijedeći Krista u svjetlu i snazi Duha Svetoga.

Život posebnog posvećenja, u svojim mnogobrojnim izričajima, tako je u službi krsnog posvećenja svih vjernika. Razmatrajući dar posvećenog života, Crkva razmatra svoj vlastiti poziv pripadnosti samo svome Gospodinu, želeći biti u njegovim očima ‘bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane’ (Ef 5,27).

Dobro se razumije, dakle, prilika jednog svečanog Dana koji će učiniti da se nauk posvećenog života proširi, dublje razmatra i potvrdi od strane cijelog Božjeg naroda.

• Treći motiv tiče se izravno posvećenih osoba, pozvane zajedno i svečano slaviti čudesna djela koja im je Gospodin učinio, otkrivajući svjetlom vjere zrake božanske ljepote koje su se po Duhu raširile u njihovu životu i prihvaćajući živom svješću njihovo nezamijenjivo poslanje u Crkvi i svijetu.

Uronjene u jedan svijet često nemiran i rastresen, prihvaćajući ponekad teške zadaće, posvećenim osobama također će pomoći ova godišnja proslava Dana vraćajući ih izvoru njihova poziva, da učine analizu vlastitog života, potvrđujući predanost vlastitog posvećenja. Moći će tako s radošću svjedočiti muškarcima i ženama našeg vremena, u različitim situacijama, da je Gospodin Ljubav sposoban ispuniti ljudsko srce.

Postoji uistinu velika potreba da posvećeni život pokaže uvijek više “puninu radosti Duha Svetoga”, koji će vas pokrenuti na misijskim putevima, koja se potvrđuje snagom živog svjedočenja, štoviše “suvremeni čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje, ili ako sluša učitelje sluša ih zato što su svjedoci” (EN 41).

Dan posvećenog života bit će slavljen o blagdanu u kojem se sjećamo kako su Marija i Josip donijeli Isusa u Hram “da ga prikažu Gospodinu” (Lk 2,22). …

Prikazanje Isusovo u Hramu čini tako rječitu sliku prikazanja vlastitog života za sve one koji su pozvani prikazati ga u Crkvi i svijetu, po evanđeoskim savjetima, koji su ‘svojstvene crte Isusa – djevičanskog, siromašnog i poslušnog’ (VC 1)”.

Messaggio di beato Giovanni Paolo II

per la I. Giornata della Vita consacrata

Dal Vaticano, 6 gennaio 1997.

Prevela i priredila, s. Stjepanka Stanić

---